Prvi svjetski rat (ili “Veliki rat” kako ga se naziva u nekim zemljama) bio je sukob do tada neviđenih razmjera. Brutalan, krvav, s milijunima žrtava. Serijom članaka i videa analiziramo sukob koji je promijenio svijet.
Počeo je kao sukob između Austro-Ugarske i Srbije 28. srpnja 1914. godine, a u europski rat se “pretvorio” 1. kolovoza iste godine kada je Njemačka objavila rat Rusiji da bi na kraju postao globalni sukob u koji su bile uključene 32 nacije. Njegova krvava bilanca: 15 milijuna mrtvih! Zašto sukob nije bilo moguće riješiti diplomatskim putem? I stotinu godina kasnije mišljenja povjesničara oko tog su pitanja podijeljena.
Povod za rat je bio Sarajevski atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda koji je 28. lipnja 1914. izveo Gavrilo Princip. 100 godina nakon sarajevskog atentata u BiH su podijeljena mišljenja o Gavrilu Principu i događajima koji su prethodili I. svjetskom ratu. Čini se da priča o Principu i atentatu nikada neće biti ispričana do kraja.
Rat nikad nije bila aktivnost ograničena na bojnom polju zbog čega nisu stradali samo vojnici. Jedna od najstarijih ratnih taktika je upadanje na neprijateljski teritorij, pljačkanje i uništavanje njihovih životnih resursa i ubijanje i odvođenje civila u zatočeništvo ili dugotrajno robijanje. Metode su pri tome uvijek krvoločne s namjerom da se istrijebi ona „druga“ strana ili barem podredi do razine gubitka ljudskosti.
Ratovi ostave i dugotrajne posljedice na samu zajednicu koja je često u sukobima podijeljena politički i ideološki. Dugotrajno, ratovanje ostavlja posljedice na gospodarstvo jer onemogućava normalne aktivnosti te nakon rata često traju godine gladi, bolesti i sveopće neimaštine.
Prvi svjetski rat (1914. – 1918.) – osnovno
Uzroci:
- Nacionalizam – jačanje nacionalnih pokreta (npr. u Balkanskim zemljama).
- Imperijalizam – borba velikih sila za kolonije i ekonomske resurse.
- Militarizam – utrka u naoružanju, posebno Njemačke i Velike Britanije.
- Savezništva – formiranje vojnih blokova:
- Trostruki savez: Njemačka, Austro-Ugarska, Italija (Italija kasnije prelazi na drugu stranu).
- Antanta: Velika Britanija, Francuska, Rusija (kasnije im se pridružuju SAD i druge zemlje).
- Povod – atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. lipnja 1914. u Sarajevu.
Sudionici:
- Centralne sile: Njemačka, Austro-Ugarska, Osmansko Carstvo, Bugarska.
- Saveznici (Antanta): Velika Britanija, Francuska, Rusija, Italija (od 1915.), SAD (od 1917.), Japan i drugi.
Žrtve:
- Poginuli: oko 10 milijuna vojnika.
- Ranjenih: oko 20 milijuna.
- Civilne žrtve: milijuni zbog ratnih djelovanja, gladi i epidemija (posebno španjolske gripe).
Ishod i posljedice:
- Centralne sile poražene.
- Raspad Austro-Ugarske, Osmanskog i Njemačkog Carstva.
- Nastanak novih država (npr. Kraljevina SHS, Čehoslovačka, Poljska).
- Versaillski ugovor (1919.) nametnuo stroge uvjete Njemačkoj.
- Ekonomska i politička nestabilnost → jedan od glavnih uzroka Drugog svjetskog rata.
Koristi za sukobljene strane?
- Centralne sile: gotovo nikakve – izgubile teritorije, kolonije i politički utjecaj.
- Saveznici: pobjeda, ali uz goleme ljudske i materijalne gubitke; Velika Britanija i Francuska dobile kolonijalne dobitke, SAD učvrstio globalni utjecaj.
- Općenito: koristi su bile male u odnosu na razaranje, ljudske gubitke i političke napetosti koje su ostale.
Otok Krk u Velikom ratu - Izložba
Lorem ipsum dolor sit amet, consectetur adipiscing elit. Morbi sollicitudin sollicitudin imperdiet. Donec accumsan ipsum sed eleifend molestie. Donec dui dolor, euismod sed ultricies id, tincidunt et dui. Pellentesque id nulla orci. Morbi laoreet sed urna vitae suscipit. Fusce tincidunt, lorem eget semper fringilla, nisl quam placerat odio, eu commodo nibh purus faucibus velit. Proin felis eros, ultricies sit amet dui nec, efficitur pretium tellus. Integer rhoncus leo laoreet, ullamcorper dolor a, congue est. Aenean sed mi nec enim iaculis gravida ut a purus. Phasellus volutpat quis lorem eget aliquet. Proin vel sagittis lacus. Maecenas malesuada tellus vulputate, vulputate neque sit amet, volutpat turpis.
Krčki vojnici u Prvome svjetskom ratu
Poginuli vojnici u popisima su oni koji su identificirani i sahranjeni s austrijske strane
granice, dok onih kojima su tijela ostala na neprijateljskoj strani nema u popisima. Također, u popisima ne nalazimo vojnike kojima je sudbina bila nepoznata te se nije znalo jesu li poginuli ili nestali tijekom borbi. Pitanje je koliki se broj njih navodio kao ratni zarobljenici.
Ranjenici također pripadaju kategoriji stradalnika kojima je vrlo teško ustanoviti brojnost. Oni koji se navode u Popisu gubitaka nisu više bili sposobni za vojnu službu pa su nakon liječenja u vojnim ili civilnim bolnicama otpuštani kućama. Međutim, mnogi su se nakon izlječenja vratili u svoje jedinice i bili upućeni na bojište. U službenim popisima ne navodi se mjesto ranjavanja ni vrsta, odnosno težina ozljede (rane). Sljedeći problem u Popisu gubitaka je što su neke osobe napisane na više mjesta, pa se na jednom mjestu vode kao ranjenici, na drugom kao ratni zarobljenici, a na trećem kao ranjeni ratni zarobljenici umrli u zarobljeništvu. Također, iste osobe navode se kao ranjenici na više mjesta, što može navesti na zaključak da je došlo do višestrukog ranjavanja, ali može značiti samo grešku u popisu.
Stradalnici u Popisu gubitaka kategorizirani su u nekoliko skupina: poginuli i umrli, ranjeni, ranjeni i bolesni ratni zarobljenici, ratni zarobljenici. Izvršenim pregledom i analizom Popisa gubitaka pronađene su ukupno 462 osobe porijeklom s otoka Krka, od kojih 89 poginulih i umrlih, 203 ranjenih, 13 ranjenih i bolesnih ratnih zarobljenika te 157 ratnih zarobljenika.
I. svitski rat
ZAČARKAL Dr. Sci. RADO ŽIC MIKULIN po pravljanju moga oca Mika Žic Mikulin.
Sinko, tako je pričel moj otac štoriju o PRVON SVITSKON RATU. 1914 san jimil devet godišć. Moj otac je prišal doma. Va Merikah je pustil dvih starijih dicu, mojih brati. Platil njin je bord (boravak). Materi je dal fanj beči i rekal, to će bit dosti. Gren va rat, branit CARA I DOM. Moja mat ga je začujeno pogjedala i rekla: Mate, mužu moj, ovdi nas je pet. Komu ćeš nas pustit. Rekal je brzo će finit. Drugi dan je bil zi desetak PUNTARI na vaporu. Nakon dvajsetak dan smo ćapali pismo. Bil je na Danubu /Dunav/ va efurici. Šli smo si zi materu u deda PERA Mikulina. Moja mat je dedu i babi preštila leteru (pismo). Pitali smo deda, beside, ke nismo znali. On je bil kako mladić EFUR na vaporu, nikoj veloj NJIMŠKOJ riki. Rekal nan je kako je EFURICA flota na vodi, kako ča je MARINA ali MORNARICA flota na moru. Efuri su oni ki plavaju (plove) po rikah i jezerih. Začarkal je, kako gredu po Danubu od Budinpešte do Beča , a ako je potriba i naprid. Pejaju se ča rabi, najviše žito i muku. Načarkal je kamo mu moremo pisat. Moja mat se je večer sila za stol, važgala šteriku, rabili smo ujenice, šterike su bile drage, kako bi boje vidila i zi peron v ruki pričela čarkat. Beside na harti je čarkala pomalo.
Pročitaj više
Sako toliko je klala zadnji del pera v usta i premišjevala ča bi bilo najboje zapisat. Mi dičina smo šli spat. Jutrin šmo šli inpoštat (poslati) pismo. Nakon par miseci smo ćapali drugo pismo. Ni bilo previše diveršo (različito) od prvoga. Naviganje, krcanje dežbark robe. Pisal je kako je trefil nikih naših mladići ki su bili na puti za GALICIJU. Moj ded Pere mi je rekal, sinko, moran te navadit zi voli, vozon i ča se kadi i kada dela po kanpanji (polju). Brzo san se navadil zajarmit voli. Pregjedat voz, ga namazat, i ča je bilo potriba popravit. Ded mi je vavik pomagal i me avizal, ča se, se još mora udelat. Pejal san voz po putih, viral /kočil/ kadi je bil klančina /strmina/ i mahnul zi šibu, kada bi bile voli malo laškale /popustile/. Voli su čin su čule švik /zvižduk/ šibe bile žveltije (brže). Pričel san se učit orat. Spričela je šlo slabo, ralo nisan mogal pritisnut va tež /zemju/. Nakon desetak puti je bilo boje. Mat je jimila fanj skrbi zi mojimi brati i sestru. Zi sin tin bi bila prišla pomoć dedu, babi i meni, kada smo pleli šenicu, želi ali trgali grozje. Vrime je pasivalo, va Puntu je bilo saki dan gore. Pravih struki /ljudi/ za delo ni bilo. Struke, zitruke i zitrki /ženske, starice i starci/su delali, koliko su boje mogli. Zi sin tin je bila vela nestašica. Prije su oni ki su bili Merikah sako tolko slali pet, šest ali dest dolari. Seda toga ni bilo.Moj otac je jeno dva puta poslal paket muke (brašna). Pisma su prihajale /dolazila/ se reje. Rat je trajal i trajal. Sako toliko je zvonilo. Umrl je ov, poginul ta. Za onoga se niš ne vi /zna/. Niki invalidi su prišli doma. Si su jih pitali o svojih. Za nikih su znali za drugih niš. Zadnje pismo od oca smo prijeli nigdi sprid Božića 1917 leta. Bilo je kratko. Sih je pozdravil i napisal, kako se ovomu ne vidi kraj. Prišlo je 1918 godišće. Moju mater je prekinula ŠPANJOLA. Ležala je šest dan i ontrat umrla. Zakopali smo ju i popili zamrlinu. Bićerin rakije i par smokav. Prišal san kuću zi brati. Jedan je jimil malo više od tri leta a drugi, osan. Sestra je umrla mala. Si tri smo legli va jenu postiju. Nisan mogal spat. Zaspal san pred zoru. Zbudilo me je baćenje / kucanje,lupa/ na vrata. Baba nan je prnesla, teplo mliko i kruh. Rekla je sinko, kako ćeš san zi dvimi malimi brati. Rekal san babo, ću, ću! MORAN! Pričeli smo živit. Zi dedon san delal se, kopal, oral, vozil, plel, sikal i žel. Tendil san braću ća san najboje mogal. Krpal san večer robu, ka se je raskidala. Jena suseda je predelivala /preradila/ od materinih kamižoti, košujice za mojih brati. Ja san rabil trliši i mornarsku odoru od od oca, bila mi je malo vela, ma ne konta /ni me skrbilo/. Si smo bili bosi. Stupanje /postole/ san jimil samo za misu , na nediju. Kada san je prerasal san ustal boš. Dal san je bratu. Trliš , kada mi se je raskidal, san ga zakrpal večer, kraj ognja. Od oca ni bilo glasa. Nijedan ni znal, kadi je, nijedan, ki je prišal ga ni vidil. Si smo mislili, kako je poginul. Zi braću smo saku večer moli, dva očenaša za oca i dva za mater. Moja teta Marija, ocova sestra bi bila više puti prišla do nas. Prinesla hjib kruha i par baškotanih kolači. Braći bi bilo prinesla jedan put brageše, drugi put košuju. Ja san zi dedon, sikal drva i pejal doma zi vozon. Tako nan ni bilo po zimi, zima. Kuhal san ča san jimil i znal, najviše maneštru. Srića je bila, kako smo jimili dobru kozu, ka je jimila sako jutro i večer po dvilitre i pol mlika. To nas je sih držalo. Ocov kunjado, tetac OSIP nan je niki put prišal pomoć, ma i on je jimil čudo dice i ni mogal bit suda. Pomagal mi je susid OSIPIN. TO je bil veli , jaki čovičina. Pomogal mi je kolo sena i kada smo sikli i nosili drva. Saki put kada smo pejali drva san i njemu pripejal voz drv. Rat je finil. Prišlo je pismo od brati z Merike. Pere je finil školu za KORBANA /kapetana/. Nutri je bilo pet dolari. Pital je , kako je?, Kako je ded i baba? Kako živimo. Odgovoril san mu, kako su ded i baba zitruki i ne moru više delat kako prije. Baba tendi živo. Sako leto jima veloga prašca, tako jimamo si slano meso za maneštru. Začarkal san mu , kako je mat umrla, a za oca ne vimo kadi je i je živ ali ne. Nimamo nikakovoga glasas od njega. Poznova smo ćapali pismo. Nutri je opeta bilo pet dolari. Rekal je da je kadet na jenon velon brodu. Napisal je, kako zi braton mole večer, kada su skupa za mater i oca. Jedan don to je bilo nigdi 1921, jušto san teplil mliko , je niki zabatil /pokucal/ na vratih. Šal san otvorit. Na vratih je bil jedan suhi čovik, zi brazgotinu na livon obrazu. Va jenoj odori, ka je bila na više mist pokrpana, na glavi je jimil beritu zi fruntinon, za ku nisi vil /znal/ koga cvita /boje/ je. Va rukah je jimil torbicu, ka je bila lahka. Bil je suh. Nisan vil, kamo bin ga dal. Pregovoril je i ontrat san po glasu poznal OCA. Šal je kuću. Rekal san mu za mater. Potekle su mu suze. Sel se je za stol. Dal san mu va pijat mlika i baškotanoga kruha. Jil je pomalo. Rekal mi je, kako je, kada je finil rat, moral poć zi vojsku BELLE KUNA. Ki ni otil, su ga na mistu ubili.Oni su mislili dvignut revoluciju, kako ča su udelali Rusi. Dva leta san se šnjimi boril zi Ekspedicijskimi silami. Bil san časnik va JIZDICI (konjici). Sikli smo se i pucali zi blizu. Jedan put me je jedan zi sabju porizal po obrazu. Ustala je brazgotina (ožiljak). Koštali smo se DRAVI, To je rika, ka meji Ungariju od HRVASKe. Po noći san šal napojit luša /konja/. Zaplavali smo i prišli živi priko. Luša san prodal jenomu težaku. Šal do ferovije / željeznice/ i prišal do Zagreba. Tamo san se javil na PULICIJU. Zeli su mi samokres i sabju. Dali su mi bijet / kartu/ za feroviju do Sušaka. Tamo je bil jedan naš brod, zi kin san prišal doma. Seda san ovdi. Hvala Bogu. Moji brati, su ga samo gjedali i kada je šal va štaju pogjedat živo, su me pitali, „KI JE OV ČOVIK“ ? Rekal san OTAC. Jimili su veli rešpet /repekt/ pred njin. Šal je do matere i oca, obašal sestre i zormani. Nakon dva dni je pričel delat. Delo mu ni šlo vero /baš/ od ruk: Rekal mi je, se ovo vrime san samo bojeval /ratoval/, jil ono ča su mi dali i pil ono ča smo našli po oštarijah. Hvala Bogu, da je živ prišal doma. Mislil san kako više neće sa skrb bit na mojin plećih. Prevari san se. RAT ga je posve prominil.
