Bitka kod Lepanta

(7. listopada 1571.)

Osnovno

Bitka kod Lepanta (blizu današnjeg grčkog grada Nafpaktosa) odigrala se 7. listopada 1571. godine u okviru Ciparskog rata (1570.–1573.) između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva.
Sukobile su se snage Svete lige (koalicija kršćanskih država – Venecije, Španjolske, Papinske Države, Genove, Malte i drugih) i osmanska mornarica.
Zapovjednik kršćanske flote bio je Don Juan de Austria, dok je osmansku flotu predvodio Ali-paša.
Iako su Osmanlije vojno poražene, rat su završile pobjedom i zadržale Cipar; ipak, Lepanto je bio velika moralna i simbolična pobjeda za Europu i kraj mita o nepobjedivosti osmanske mornarice.

Uzroci

Osmanlije su u 16. stoljeću preuzimale prevlast nad istočnim i središnjim Sredozemljem, prijeteći kršćanskim trgovačkim rutama.
Venecija i druge države formirale su Svetu ligu kako bi zaustavile osmansku ekspanziju.
Rat oko Cipra izravno je doveo do sukoba kod Lepanta, gdje se odlučivala pomorska moć na Mediteranu.

Tko je sudjelovao

Kršćanska strana (Sveta liga):

Španjolska, Venecija, Papinska država, Genova, Malta, i brojne talijanske te dalmatinske pomorske komune.
S istočnojadranske obale sudjelovalo je osam galija: istarska, krčka, creska, rapska, šibenska, trogirska, hvarska i kotorska.
Prema istraživanju prof. Slavena Bertoše, ako su Mlečani stavili pod oružje samo polovinu sposobnih ljudi iz Dalmacije i Istre, s istočnojadranske obale sudjelovalo je najmanje 15.000 ljudi, što čini barem trećinu mletačke armade.

Osmanska strana:

Više od 200 galija i brodova s oko 80.000 ljudi, predvođenih Ali-pašom, Uluč Alijem i Mehmed Širokom.

Krčka galija Cristo Ressussitato

Najpoznatiji krčki doprinos Lepantu bila je galija “Cristo Ressussitato” (“Uskrsnuli Krist”), kojom je zapovijedao Ludovico Cicuta (soprakomit).

Prema prof. Bertoši:

Krčka galija bila je izgrađena u Arsenalu u Veneciji i povjerena Krčanima.
Na lijevom krilu Svete lige, gdje je bila smještena, nalazilo se najviše galija s nazivom po Kristu — ukupno devet, od kojih je krčka bila sedma po redu.
Ukupno je u floti bilo 15 galija čija su imena nosila simbol Krista (osam nazvanih “Cristo” i sedam “Cristo Ressussitato”).
Stijeg krčke galije prikazivao je uskrsnulog Krista sa zastavom, simbol pobjede nad zlom i Uskrsnuća, uobičajen u kršćanskoj ikonografiji od 14. stoljeća.

Bertoša naglašava da galije u 16. stoljeću nisu imale imena ispisana na trupu, već su ih prepoznavali po slikama, grbovima ili likovima na stijegu. Naziv Cristo Ressussitato odnosio se na lik koji se vijorio na zastavi, a ne na službeni upisani naziv broda.
Krčka galija bila je lagana i brza, kao i sve s istočnojadranske obale, i služila je u mletačkoj mornarici i prije i nakon Lepanta.

Kronološki pregled bitke

Rujan 1571. – okupljanje flote Svete lige u Messini (Sicilija).
7. listopada ujutro – flote zauzimaju borbene položaje u zaljevu Patras.
Središte bitke – teške borbe i abordaže; pogibija Ali-paše mijenja tijek sukoba.
Popodne – osmanska flota potpuno razbijena; oko 15.000 kršćanskih robova oslobođeno.
Poslije bitke – Don Juan de Austria vraća flotu u Messinu; Venecija kasnije (1573.) sklapa mir i gubi Cipar.

Žrtve i gubici

Strana	Poginuli	Zarobljeni	Izgubljeni brodovi
Sveta liga	~8.000	—	15
Osmanlije	~25.000	~15.000	117

Oko 12.000–15.000 kršćanskih veslača oslobođeno je iz osmanskog ropstva.
Prema povijesnim procjenama, svaki četvrti poginuli kršćanin bio je iz Dalmacije.
Za Krčane nema točnih podataka o poginulima, ali poznato je da je Krk poslao cijelu posadu na galiji Cristo Ressussitato (oko 800 ljudi: veslača, mornara i vojnika).

Značaj i posljedice

Za kršćane: velika moralna pobjeda – dokaz da se osmanska flota može poraziti; duhovni simbol ujedinjene Europe.
Za Osmanlije: težak gubitak, ali flota je obnovljena za godinu dana; zadržali su teritorijalnu dominaciju.
Za Dalmaciju i Krk: Lepanto je simbol jadranske pomorske tradicije i žrtve otočana u obrani kršćanskog Sredozemlja.

Zaključak

Bitka kod Lepanta bila je važan pomorski okršaj s velikim simboličkim značajem za Europu i Mediteran. Od konkretnih koristi – kršćanska strana dobila je moralnu prednost, ali nije ostvarila sve strateške mogućnosti; Osmanlije su pretrpjeli veliki udarac, no ostali su značajna sila. Za otočane kao što su Krčani, sudjelovanje je označilo jaku pomorsku tradiciju, ali pojedinačni žrtveni bilans nije dovoljno dokumentiran da bi se mogao navesti točan broj poginulih s Krka.

Bitka kod Lepanta bila je ključni pomorski sukob 16. stoljeća, a sudjelovanje krčke galije Cristo Ressussitato svjedoči o značajnom doprinosu hrvatskih pomoraca.
Prema Bertoši, Krčani su bili dio najveće koalicije svoga vremena, a njihova galija s likom Uskrslog Krista simbolizirala je vjeru, pobjedu i nadu – vrijednosti koje su nadživjele samu bitku.

Štorija o galiji Cristo Ressussitato:

Povjesničar Slaven Bertoša izlagao o imenima galija u Bitci kod Lepanta, s posebnim fokusom na krčku U sklopu manifestacije Štorija o galiji Cristo Ressussitato kojom je Centar za kulturu Grada Krka proslavio 454. obljetnicu Bitke kod Lepanta, red. prof. dr. sc. Slaven Bertoša, autor monografije Lepant 1571. i krčka galija: itinerari istraživanja, u Malenoj vijećnici Grada Krka održao je izlaganje pod nazivom O imenima galija u Bitci kod Lepanta, donijevši malen, ali vrlo zanimljiv i važan aspekt sudjelovanja galija u navedenom pomorskom okršaju.

– Lepantska bitka predstavlja jedan od najznačajnijih događaja vojne pomorske povijesti u svjetskim razmjerima, uveo je Bertoša. Odigrala se 07. listopada 1571. godine u sklopu mletačko-osmanskog Ciparskog rata (1570. – 1573.) kojim su Mlečani ostali bez tog važnog levantinskog otoka. Iako je za Mletačku Republiku Ciparski rat završio nepovoljno, njegove je negativne posljedice znatno ublažila upravo velika pobjeda kršćanskih snaga kod Lepanta. U toj je povijesno relevantnoj bitci sudjelovalo i osam galija s istočnojadranske obale: istarska, krčka, creska, rapska, šibenska, trogirska, hvarska i kotorska. Prema mnogobrojnim sačuvanim izvješćima o rasporedu kršćanskih snaga, nazivima galija, imenima njihovih zapovjednika te o samoj bitci, ako su samo polovinu raspoloživih ljudi Dalmacije i Istre Mlečani stavili pod oružje ili zaposlili kao galijote, s istočnojadranske obale u Lepantskoj je bitci sudjelovalo najmanje 15.000 ljudi, što je barem svaki treći čovjek u mletačkoj armadi. S obzirom da se ime slovima počelo pisati na brod tek u novije vrijeme, na novovjekovnim galijama ono nije bilo zabilježeno, nego se davalo prema crtežu na stijegu koji se na lađi vijorio. Razlike u pojedinim crtežima ponekad i nisu bile znatne pa su zbog toga galije imale relativno slična imena. Iz popisa Guida Antonija Quartija uočava se da je lađȃ koje su, u okrilju Svete lige, ime nosile po Kristu, zajedno s krčkom, ukupno bilo 15. Na lijevom krilu, ondje gdje je bila i krčka galija, bilo ih je najviše – čak devet. Prvih osam bile su galije zapovjednika Ambrogia Bragadina, a deveta Antonia Bragadina: (1) galija Krist iz Venecije, soprakomit Andrea Corner (Un Cristo, Venezia: sopracomito Andrea Corner); (2) galija Uskrsnuli Krist sa svijetom, soprakomit Simone Guoro (Un Cristo resuscitato con un mondo, Venezia: sopracomito Simone Guoro); (3) galija Uskrsnuli Krist s križem, soprakomit Federico Renier (Un Cristo resuscitato con la Croce, Venezia: sopracomito Federico Renier); (4) galija Krist iz Venecije, soprakomit Cristoforo Conducali (Un Cristo, Venezia: sopracomito Cristoforo Conducali); (5) galija Krist sa zastavom u ruci iznad svijeta, soprakomit Bartolomeo Donato (Un Cristo con una bandiera in mano sopra il mondo, Venezia: sopracomito Bartolomeo Donato); (6) galija Uskrsnuli Krist iznad svijeta, soprakomit Giorgio Calergi (Un Cristo resuscitato sopra il mondo, Venezia: sopracomito Giorgio Calergi); (7) krčka galija Uskrsnuli Krist sa zastavom, soprakomit Ludovico Cicuta (Un Cristo resuscitato con una bandiera, Venezia (Veglia): sopracomito Ludovico Cicuta); (8) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Francesco Zancaruoli (Un Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Francesco Zancaruoli) i (9) galija Krist s lavom iz Venecije, soprakomit Daniele Calafati (Un Cristo con un leone, Venezia: sopracomito Daniele Calafati). U središnjem dijelu flote bile su dvije galije nazvane po Kristu: (1) galija Krist iznad svijeta iz Venecije, soprakomit Girolamo Contarini (Cristo sopra il mondo, Venezia: sopracomito Girolamo Contarini) (galija Iacopa Guora) i (2) galija Krist s križem iz Venecije, soprakomit Giorgio Pisani (Un Cristo con una croce, Venezia: sopracomito Giorgio Pisani). Na kršćanskoj odstupnici bila je samo jedna galija nazvana po Kristu: galija Krist iz Venecije, soprakomit Marco da Molin (Un Cristo, Venezia: sopracomito Marco da Molin), dok su na desnom kršćanskom krilu bile tri galije Andree Pesara: (1) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Benedetto Soranzo (Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Benedetto Soranzo); (2) galija Uskrsnuli Krist iz Venecije, soprakomit Francesco Corner (Cristo resuscitato, Venezia: sopracomito Francesco Corner) i (3) galija Krist iz Venecije, soprakomit Marco Antonio Lando (Un Cristo, Venezia: sopracomito Marco Antonio Lando). Iz navedenih podataka vidljivo je da se po Kristu (Cristo) ukupno nazivalo osam galija, a po uskrsnulom Kristu (Cristo resuscitato) njih sedam (uključujući i krčku). Krčka galija (galera veglesana) bila je izgrađena u Arsenalu u Veneciji i povjerena Krku. Poput ostalih galija s istočnojadranske obale, a i drugih krajeva pod mletačkom upravom, nije bila napravljena isključivo za potrebe sudjelovanja u Lepantskoj bitci, nego je postojala i ranije, u razdoblju prije i poslije bitke. Nije bila izrađena prema nacrtu ili crtežu jer su tada postojale samo sheme za konstrukciju pojedinih dijelova lađe, a ne i čitave cjeline. Iz dostupnih izvora jasno je da galije nisu imale imena u današnjem smislu riječi, odnosno imena nisu bila ispisana ili urezana. Većina galija bila je obilježena prema nekoj figuri, grbu, liku ili likovnoj kompoziciji postavljenoj na krmi, a jedini natpisi na brodovima bila su gesla i latinske izreke. Također, dio galija bio je imenovan prema službenoj zapovjednoj namjeni, odnosno prema statusu osobe s najvišom dužnošću na njoj. U tu kategoriju spadaju nazivi: reala – veća i raskošnija galija zapovjednika cijele flote, capitana – nešto skromnija galija zapovjednika jednog kontingenta-eskadre i patrona – galija većih dimenzija, često u pratnji zapovjednih galija. Sve galije gradova na istočnojadranskoj obali bile su lagane – brzoplovke. Redovite mletačke galije nisu, dakle, imale svoje stalno ime, nego su ga povremeno dobivale i prema prezimenu obitelji soprakomita pretvorenom u ženski rod. One galije koje su opremali gradovi Terraferme ili prekomorskih mletačkih posjeda nosile su, pak, njihovo ime. Galije koje su se naoružavale posadom pojedinih komuna nazivale su se i po komuni koja ih je naoružavala: koparska, creska, krčka, rapska, šibenska, hvarska itd. I jedne i druge imale su i svaka svoje posebno ime prema crtežu na stijegu koji se na lađi vijorio. No, za razliku od danas, ime se, kako je već istaknuto, nije pisalo na galiju. Može se pretpostaviti da su istočnojadranski soprakomiti sami birali sliku ili lik po kojem je bila označena njihova galija. Stijeg koji se na krčkoj galiji vijorio prikazivao je uskrsnulog Krista sa zastavom pa se galija tako i nazivala: Cristo ressussitato/Cristo resuscitato. Prema mišljenju stručnjaka, prikaz Krista sa zastavom uobičajen je od 14. stoljeća u prizoru uskrsnuća. Osim tog najvažnijeg kršćanskog događaja, tako se simbolizirala i opća pobjeda nad zlom, zaključio je Bertoša.