Domovinski rat u Hrvatskoj vodio se od 1991. do 1995. godine između hrvatskih snaga i oružanih snaga Republike Srpske Krajine te Jugoslavenske narodne armije (JNA). Cilj rata bio je obrana suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske nakon proglašenja neovisnosti od SFR Jugoslavije. Rat je završio vojnim operacijama Bljesak i Oluja, oslobađanjem okupiranih područja.

DOMOVINSKI RAT (1991. – 1995.)

Uzroci

• Raspad SFRJ – političke i nacionalne napetosti među republikama.
• Povratak višestranačja i pobjeda HDZ-a u Hrvatskoj (1990.).
• Srpski nacionalizam i želja za stvaranjem “Velike Srbije”.
• Odbijanje priznavanja hrvatske neovisnosti od strane JNA i srpskih političkih struktura.
• Povod – oružana pobuna dijela srpskog stanovništva u Hrvatskoj (tzv. “Balvan revolucija” 1990.) i napadi JNA i srpskih paravojnih postrojbi 1991.

Sudionici

• Hrvatska – Hrvatska vojska (HV), Hrvatska policija, HOS, civilna zaštita, dragovoljci.
• Protivnici – Jugoslavenska narodna armija (JNA), Srpske paravojne postrojbe (SAO Krajina, Arkanovci, Šešeljevci) uz potporu Srbije i Crne Gore.
• Potpora Hrvatskoj – dragovoljci iz BiH, dijaspore, kasnije međunarodna zajednica (UNPROFOR, NATO u završnim operacijama).

Važniji kronološki pregled ratovanja

• – Početak otvorenih sukoba; napadi na Vukovar, Dubrovnik; međunarodno priznanje Hrvatske (15. 1. 1992.).
• – 1994. – Obrambeni i ograničeni oslobodilački potezi; privremeno primirje uz prisutnost UN-a.
• – Operacije Bljesak (svibanj) i Oluja (kolovoz) – oslobađanje većine okupiranog teritorija; potpisivanje Daytonskog sporazuma (studeni) – kraj rata.

Žrtve na strani Hrvatske:

• Hrvatska (Domovinski rat): oko 13.000 – 14.000 poginulih (vojnici i civili), više od 30.000 ranjenih, stotine tisuća prognanih.

• Otok Krk: 17 poginulih.

Evo što se danas može najpouzdanije skupiti iz javno dostupnih izvora—uz napomenu da službena, jedinstvena državna tablica po sastavnicama (HV/MUP/HOS/CZ…) nije objavljena na jednome mjestu, pa se brojke razlikuju ovisno o metodologiji i definicijama “branitelja”.

Sažetak (što imamo s dobrim izvorom)

• Hrvatski branitelji ukupno (HV + MUP + druge postrojbe koje ulaze u stat. “branitelja”):
  8.147 poginulih/umrlih od posljedica rata + 521 nestali (stanje 10/2002) ⇒ min. 8.668 stradalih pripadnika obrane. Izvor je znanstveni rad Dražena Živića (Institut “Ivo Pilar”), koji eksplicitno radi s podatcima Ministarstva branitelja i tretira “pripadnik Hrvatske vojske” ≈ “hrvatski branitelj” (zato obuhvat uključuje i policiju i druge postrojbe koje se vode kao branitelji). Hrčak
• Ukupan ljudski gubitak u ratu u Hrvatskoj (branitelji + civili, sve strane):
  Projekcija Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra (HMDCDR) navodi 22.211 poginulih/nestalih ukupno; unutar toga za hrvatsku stranu česta je podjela ≈8.257 branitelja i ≈5.657 civila (brojke se neznatno razlikuju po studijama i godini). Radio Slobodna Evropa

Žrtve na strani Jugoslavenska narodna armije (JNA), Srpske paravojne postrojbe (SAO Krajina, Arkanovci, Šešeljevci):

Za poginule/nestale postoje djelomično pouzdane zbirne brojke; za ranjene na strani JNA i srpskih paravojnih postrojbi ne postoji jedinstvena, službeno objavljena i vjerodostojna statistika za čitavo razdoblje 1991.–1995.

Što se danas može najpouzdanije reći

• JNA (u ratu u Hrvatskoj)
  – JNA je službeno priznala 1.279 poginulih u Hrvatskoj. Ova brojka se u literaturi navodi uz napomenu da su gubici često podcjenjivani, a cjelovit broj ranjenih JNA nije javno konsolidiran u službenim izvorima. Wikipedia+1
• Srpske snage u Hrvatskoj (RSK + paravojne)
  – Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar (preko RSE) za područje tadašnje RSK navodi ukupno 7.204 poginula i nestala, od čega 3.086 pripadnika Srpske vojske Krajine / MUP-a RSK i srpskih paravojnih postrojbi, 395 pripadnika JNA, te ostatak civili i osobe nepoznatog statusa. Radio Slobodna Evropa
  – Veritas (beogradska NVO) navodi 7.134 poginula i nestala iz RSK, od čega 4.484 borca i 2.650 civila (posebno napominju i 307 poginulih pripadnika JNA koji nisu rođeni ili živjeli u Hrvatskoj). Wikipediaveritas.org.rs
• Ranjeni (JNA, SVK, paravojne)
  – Za razliku od poginulih/nestalih, centralizirane i provjerene brojke ranjenih na strani JNA, SVK i pojedinih paravojnih formacija (npr. Arkanovci, Šešeljevci) nisu javno objavljene. U stručnim i enciklopedijskim pregledima navodi se i primjer podcjenjivanja gubitaka (službeno “dvojica lakše ranjena”, dok je interni izvještaj iste akcije govorio o 50 poginulih i 150 ranjenih), što dodatno otežava procjenu ukupnih ranjenih. Wikipedia
• Napomena o paravojnim formacijama
  Za pojedinačne paravojne jedinice (npr. Srpska dobrovoljačka garda – “Arkanovci”; “Šešeljevci”) ne postoje vjerodostojne, sveobuhvatne javne statistike poginulih i ranjenih u Hrvatskoj za cijelo razdoblje 1991.–1995.; dostupni su uglavnom opisni izvori, sudski spisi i studije o djelovanju tih skupina, ali ne i kompletna agregirana statistika gubitaka.

Ishod i posljedice

• Hrvatska postigla vojnu pobjedu i potpunu međunarodnu afirmaciju neovisnosti.
• Okupirani teritoriji vraćeni pod ustavno-pravni poredak (osim Podunavlja, mirno reintegrirano 1998.).
• Velika materijalna razaranja, poginuli i raseljeni.
• Dugotrajne političke napetosti u regiji.

Koristi za sukobljene strane

• Hrvatska – očuvanje teritorijalne cjelovitosti i neovisnosti.
• Srpske snage – kratkotrajna teritorijalna kontrola, ali dugoročno gubitak svih zauzetih područja.
• Općenito – golemi ljudski i materijalni gubici; koristi postignute samo u smislu političkih ciljeva Hrvatske.