Naša historijska znanost vjerojatno nema težeg znanstveno-istraživačkog problema od ovog kojeg se prihvatio Mirko Peršen. Malo je nacionalnih historiografija koje su se samokritički upustile u istraživan]e najtragičnijih i najmračnijih strana i aspekata svoje nacionalne povijesti. Goleme teškoće i dileme u istraživanju groznih zločina proizlaze iz kompleksa političkih odnosa, političkog nasljeđa i posljedica koje trajno ostavljaju zločini takve vrste kakve je počinio režim tzv. NDH. Riječ je o tome do prošlost kao najteža mora pritišće svijest i političke odnose onog naroda u ime kojeg su zločini učinjeni, o isto tako i onih naroda i etničkih zajednica protiv kojih su zločini počinjeni.
U knjizi je sistematski prikazano kada su, kako i zašto pojedini logori bili napušteni, uključivši tu i ustaško -njemački i ustaško- talijanski kompleks odnosa. Djelo sadrži još jednu značajnu podjelu koja se provlači u svim grupama logora, a temelji se na porijeklu zatočenika koji su dospijevali u logore no osnovi vjerske, rasne, nacionalne ili političke pripadnosti i aktivnosti. Ustaše nisu imali ni prema kome samilosti. Imali su samo jedan cilj: uništiti svakoga koga su smatrali svojim neprijateljem.
