Razgovor sa Simunić Ivanom 27.10.2018. godine.

 

Razgovor sa Simunić Ivanom 27.10.2018. godine možete pogledati ovdje.

Simunić M. Ivan rođen je 16.12.1922 god. u Donjem Docu Općina Omiš. Osnovnu šestogodišnju školu završio je u rodnom mjestu. Godine 1937 odlazi na zanat u Sušak gdje polazi i završava automehaničarski zanat kod Jerine u tvorničkoj ulici.U struci radi do polaska u partizane. Cijelu 1942 god. ilegalno radi za NOB, a 15.03.1943 odlazi u partizane i uključuje se u 6. brh. Koja postaje 1. br. XIII. PGD i u ovoj jedinici ostaje do kapitulacije Italije. U rujnu 1943.god. postavljen je za komandira čete u 3. br. Koja je formirana na Grobniku, u istoj jedinici ostaje do konca sječnja 1944. god.

 Po struci automehaničar i vozač odabran je za obuku tenkista kod Saveznika u inostranstvu. U veljači 1944 god. godine po prikupljanju kod glavnog štaba Hrvatske u Vrhovinama odlazi u Vrhovni štab u Drvar i po prikupljanju kandidata sa područja cijele Jugoslavije organizirano odlazi : Drvar, Tičevo, Plav, o. Žiri, Vis, Bari, Taranto, Egipat, gdje počinje sa obukom na Engleskim tenkovima. Nakon uspješno završenog kursa lipnju mjesecu 1944 god. vraća se u Italiju-Gravina, gdje se u srpnju mjesecu formira I. tbr. Pošto saveznici nisu dali tenkove i za formiranje II.bri. , u rujnu 1944.god. avionima Ivana  i ostale izučene tenkiste prebacuju u Rusiju i nakon prikupljanja u Kolbno 300 km s. istočnije od Moskve, odlazi u Tesnackaj između Tule i Moskve gde  se uključuje u obuku na ruskim tenkovima. Nakon obuke ulazi u novo formiranu 2. tbr. U travnju 1945 god.kao komandir tenkovske čete vraća se u Jugoslaviju i sa brigadom učestvuje u proboju srijemskog fronta do završnih borbi oko Trsta. Zaoštravanjem situacije na Grčkoj granici, koncem 1945. god., brigadu prebacuju na Grčku granicu. U proljeće 1946 god. sa jedinicom se ponovo vraća na Talijansku granicu, gdje ostaje do 1947 god. Tada već kao komandant tb po potrebi službe odlazi u oficirsku školu „Petar Drapšin“ u Banja Luku. Po završetku školovanja ostaje za nastavnika u školi, a1952 god. polaže ispit za čin majora. Već 1957 god. kao potpukovnik odlazi u višu Vojnu Akademiju u Beograd. Po uspješno završenoj akademiji biva vraćen u Tenkovski školski centar za nastavnika, a 1962 god polaže ispit za pukovnika.Dvije godine kasnije ,dakle 1964god. kao pukovnik imenovan je za načelnika operativnog sektora tenkovske divizije u Sisku. Godine 1967 premješten je ponovno u Banja Luku za načelnika katedre taktika, a1969 god premješten je  u 5AO u Zagreb za pomoćnika komandanta Armije za oklopne jedinice. Početkom 1970 god. postavljen je za komandanta Tbr u Dolnjem selu gdje ostaje do konca 1971 god., kada je po hitnom postupku zajedno sa Bobetkom i pomoćnikom komandanta za pozadinu kao Hrvatski nacionalist istjeran iz Armije.

 

PREZENTACIJA: „GENEZA AUSCHWITZA“

Rijeka, 5. rujna 2019.

Kustos Memorijalnog muzeja Auschwitz-Birkenau Ryszard Domasik pojasnio je da je u koncentracijskim logorima čovjek upotrijebio sve znanje, tehniku i tehnologiju da na industrijski način ubije što veći broj ljudi.

– Auschwitz je radio pet godina sredinom 20. stoljeća u središtu Europe. U Auschwitzu se masovno ubijalo. To je bio kompleks od tri glavna logora i 40 manjih. Imao je tri funkcije, prva je bila da je to bio koncentracijski logor koji je počeo s radom polovinom 1940. godine kada su u njega smješteni isključivo poljski državljani, a kasnije ljudi iz cijele Europe.

Druga funkcija je bila istrebljenje cijelih nacija, najprije Židova i Roma. Treća funkcija je bila da je logor bio izvor neograničene radne snage. Židovi, Romi i Slaveni bili su nižerazredne nacije prema rasnoj teoriji i Hitler ih je planirao istrijebiti. Da je Hitler pobijedio, mi se danas ne bismo ovdje sreli, poručio je Domasik.