Razgovori sa Mladenom Lolićem (UABA otoka Krka i Documenta).
UABA otoka Krk – Razgovor sa Mladenom Lolićem možete pogledati ovdje.
Rijeka, 6.10.2021.
Documenta – Osobna sjećanja – Mladen Lolić – pregledati možete ovdje: documentacentar
Mladen Lolić je rođen u Baški, na otoku Krku 1928. U Baški ide u školu. Zbog talijanske okupacije Krka 1942. priključuje se Pionirima i proba napraviti s kolegama sabotaže. Kao 15-sto godišnjak postao član partizanske vojske u Hrvatskoj (ZAVNOH). Teško ozlijeđen pokraj Ogulina, jedva uspio preživjeti. Liječen u mnogim partizanskim bolnicama vraća se u Senj i dalje doma. 1944 odlazi na Vis, gdje dobiva status invalida. Dalmatinski NOB šalje ga na nastavnički kurs za učenje djeca na oslobođenim teritorijama. Kao nastavnik demobiliziran je 1945., ali radi još dvije godine u Zadru. Nakon toga položio ekonomski odjel Više Pomorske škole u Rijeci. Poslije je radio u jugoslavenskim pomorskim poduzećima. 1961. odlazi u London u Anglo Yugoslav Shipping Company, gdje radi do 1984. Vraća se u Jugoslaviju, gdje postaje generalni direktor poduzeća Jadroagenta do umirovljenja 1986. 1991 bježi iz Rijeke u Rovinj i dalje u Sloveniju, zbog upozorenja od kolege iz HDZ-a, da članovi novo postale policija Republike Hrvatske žele ga ubit. Devedesete uspješno bori se za svoju ženu, da ona dobije hrvatsko državljanstvo kao Srpkinja. Živi u Rijeci, rijetko dolazi na ljetovanje u Baški.
00:01:53,896 – 00:02:05,795 Predstavljanje, datum i mjesto rođenja
00:02:15,703 – 00:04:58,739 Zanimanje
00:05:06,828 – 00:07:00,998 Povijest obiteljii. Roditelje
00:07:14,610 – 00:09:51,804 Priča o brodu Vinitus Uribis, na kojem je služio njegov otac. Bolest oca
00:10:06,320 – 00:12:04,718 Težak život u Baški
00:12:07,219 – 00:12:40,393 Majka
00:12:50,109 – 00:14:23,333 Školovanje u Bašci
00:14:31,670 – 00:17:54,294 Škola. Razlika među Kraljevine Jugoslavije i vrijeme talijanske okupacije. Pritisak na promjenu imena, učenje talijanskog i neuspjeh Talijana protiv učenika 00:18:07,867 – 00:19:14,336 Talijani na Krku. Njihov prinos Baški i profašistička propaganda
00:19:15,094 – 00:23:57,861 Upis u pionire i mala sabotaža
00:23:59,636 – 00:26:00,686 Sudjelovanje obitelji i stanovnika Baške u partizanima
00:26:08,885 – 00:29:06,166 Doznavanje vijesti u Baškoj, knjige, levo orijentirani nastavnici
00:29:35,953 – 00:32:20,733 Dolazak Talijana u Bašku
00:32:25,125 – 00:36:28,506 Odnos Baščana i Talijana. Pokušaji Talijana da uvjere stanovnike na sebe
00:36:34,466 – 00:38:07,340 Kapitulacija Talijana
00:38:08,366 – 00:39:33,793 Odlazak u Dragovoljce. Jedini Baščanski ustaša
00:39:39,432 – 00:41:21,306 Stara omladina protiv Talijana
00:41:26,651 – 00:44:50,013 Put u partizane i dalje na prvu bitku
00:44:50,140 – 00:54:50,020 Bitka za Ogulin. Ustaške zločine
00:54:51,000 – 00:59:57,459 Biti bolestan, različite bolnice, jedva preživio
00:59:59,380 – 01:03:38,833 Povratak doma preko razorene gradove i Senj
01:03:40,653 – 01:05:23,826 Odlazak na Vis. Rentgen i Invalid.
01:05:25,373 – 01:07:55,006 Partizanski nastavnik
01:07:55,873 – 01:09:41,280 Školovanje i posao
01:10:03,032 – 01:14:16,433 Sjećanje na kolege i kolegice i partizanke
01:14:17,759 – 01:19:17,866 Razmišljanja o partizanima, komunisitima i politici
01:19:19,220 – 01:22:33,173 Ugrožen život 1991. Uspomena na oružje iz Drugog svjetskog rata
01:22:49,486 – 01:25:16,860 Borba za državljanstvo svoje žene
01:25:18,473 – 01:27:51,693 Život i sjećanje na Senj
01:27:53,479 – 01:40:09,173 Razmišljanja povijest, šta bi moglo bit. Sadašnja država
01:40:09,539 – 01:45:20,506 Protiv korupcije
01:45:31,939 – 01:46:31,960 Poruka mladima
Ovaj video je snimljen 29. rujna, 2022. godine u sklopu projekta „CINEMASTORIES OF WWII – Documentary films featuring WWII survivors and members of resistance as awareness and educational tools towards unbiased society“. Projekt je sufinancirala Europska unija iz programa European Remembrance. Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova


Razgovor sa Ivanom Crnčićem (Stipić) pregledati možete OVDJE.
Ivan Crnčić je rođen 23. prvoga 1928. na otoku Krku, u Šoli. Povijest njegove obitelji je komplicirana, jako su roditelji bili iz susjednih sela – otac iz Hlape, majka iz Polja. Početak života gospodin Crnčić je preveo s majkom i djedom. Otac je radio u Južnoj Americi 27. godina, u Montevideu, vratio se 1959. Ivan Crnčić do 1960. bavio se poljoprivredom u Hlapi, gdje je njegova obitelj imala gospodarstvo. Tamo su uzgajali kukuruz, krumpir, pšenicu, volove, ovce. Poslije radio je u lokalnom transportnom poduzeću Tiha, koje je osnovao s drugima. Poslije, do umirovljena 2000. bio je zaposlen u Autotransu. Do sada sa sinovima uzgaja masline.
Ivan Crnčić was born on January 23, 1928, on the island of Krk, in Šola. The history of his family is complicated, his parents were from neighboring villages – his father from Hlapa, his mother from Polje. Mr. Crnčić spent most of his young life with his mother and grandfather. Father worked in South America for 27 years, in Montevideo, returned in 1959. Until 1960, Ivan Crnčić was engaged in agriculture in Hlapa, where his family had a farm. They had corn, potatoes, wheat, oxen and sheep. Later he worked in the local transport company Tiha, which he founded with others. Afterwards, until his retirement in 2000, he was employed at Autotrans. In 1998 he stoped being a member of the presidential comittee of the Anti-Fascist Association. Now, he grows olives with his two sons.
00:00:20,780-00:01:16,286 Predstavljanje i zanimanje
00:01:22,873- 00:04:15,133 Povijest obitelji i porodice
00:04:25,560-00:04:53,540 Odrastanje i školovanje
00:05:00,87-00:05:26,026 Poljoprivreda
00:05:32,306-00:08:00,451 Djed i priče doma, vinograd
00:08:16,680-00:08:50,780 U selu
00:08:56,700-00:11:19,899 Rat na Krku
00:11:19,953-00:13:45,253 Skrivanje i prijevoz hrane i robe iz Visa prema kopnu
00:13:50,473-00:15:34,580 Gdje su bili Nijemci, a gdje bunkeri?
00:15:41,158-00:17:14,546 Bunkeri
00:17:15,146-00:19:19,686 Racija i Nijemci u selu
00:19:19,731-00:20:01,686 Magarac – heroj
00:20:01,973-00:20:41,206 Trinaest momaka ostalih u selu
00:20:41,231-00:23:21,986 Brodiće s robom
00:23:33,118-00:24:26,231 Selo bez ustaša
00:24:26,263-00:27:38,166 Rat i strah
00:27:38,323-00:30:31,260 Zapaljena kuća
00:30:31,291-00:34:32,199 U partizanima
00:34:32,244-00:35:46,127 Predsjednik kotara
00:35:46,152-00:37:07,759 Kraj rata
00:37:09,759-00:38:56,479 Posao poslije rata
00:38:57,133-00:40:18,880 Poljoprivredne zadruge
00:40:19,740-00:43:00,200 Radi kao vozač i kratko je rukovodilac firme
00:43:02,427-01:10:48,427 Zadruge, nezavisna Hrvatska i završetak
Ovaj video je snimljen 29. rujna, 2022. godine u sklopu projekta „CINEMASTORIES OF WWII – Documentary films featuring WWII survivors and members of resistance as awareness and educational tools towards unbiased society“. Projekt je sufinancirala Europska unija iz programa European Remembrance. Projekt ,,Javni dijalog o sudbini ubijenih i nestalih: mi pamtimo – a vi?” je podržan kroz Fond za aktivno građanstvo, sredstvima Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP grantova
Razgovor sa Simunić Ivanom 27.10.2018. godine možete pogledati ovdje.
Simunić M. Ivan rođen je 16.12.1922 god. u Donjem Docu Općina Omiš. Osnovnu šestogodišnju školu završio je u rodnom mjestu. Godine 1937 odlazi na zanat u Sušak gdje polazi i završava automehaničarski zanat kod Jerine u tvorničkoj ulici.U struci radi do polaska u partizane. Cijelu 1942 god. ilegalno radi za NOB, a 15.03.1943 odlazi u partizane i uključuje se u 6. brh. Koja postaje 1. br. XIII. PGD i u ovoj jedinici ostaje do kapitulacije Italije. U rujnu 1943.god. postavljen je za komandira čete u 3. br. Koja je formirana na Grobniku, u istoj jedinici ostaje do konca sječnja 1944. god.
Po struci automehaničar i vozač odabran je za obuku tenkista kod Saveznika u inostranstvu. U veljači 1944 god. godine po prikupljanju kod glavnog štaba Hrvatske u Vrhovinama odlazi u Vrhovni štab u Drvar i po prikupljanju kandidata sa područja cijele Jugoslavije organizirano odlazi : Drvar, Tičevo, Plav, o. Žiri, Vis, Bari, Taranto, Egipat, gdje počinje sa obukom na Engleskim tenkovima. Nakon uspješno završenog kursa lipnju mjesecu 1944 god. vraća se u Italiju-Gravina, gdje se u srpnju mjesecu formira I. tbr. Pošto saveznici nisu dali tenkove i za formiranje II.bri. , u rujnu 1944.god. avionima Ivana i ostale izučene tenkiste prebacuju u Rusiju i nakon prikupljanja u Kolbno 300 km s. istočnije od Moskve, odlazi u Tesnackaj između Tule i Moskve gde se uključuje u obuku na ruskim tenkovima. Nakon obuke ulazi u novo formiranu 2. tbr. U travnju 1945 god.kao komandir tenkovske čete vraća se u Jugoslaviju i sa brigadom učestvuje u proboju srijemskog fronta do završnih borbi oko Trsta. Zaoštravanjem situacije na Grčkoj granici, koncem 1945. god., brigadu prebacuju na Grčku granicu. U proljeće 1946 god. sa jedinicom se ponovo vraća na Talijansku granicu, gdje ostaje do 1947 god. Tada već kao komandant tb po potrebi službe odlazi u oficirsku školu „Petar Drapšin“ u Banja Luku. Po završetku školovanja ostaje za nastavnika u školi, a1952 god. polaže ispit za čin majora. Već 1957 god. kao potpukovnik odlazi u višu Vojnu Akademiju u Beograd. Po uspješno završenoj akademiji biva vraćen u Tenkovski školski centar za nastavnika, a 1962 god polaže ispit za pukovnika.Dvije godine kasnije ,dakle 1964god. kao pukovnik imenovan je za načelnika operativnog sektora tenkovske divizije u Sisku. Godine 1967 premješten je ponovno u Banja Luku za načelnika katedre taktika, a1969 god premješten je u 5AO u Zagreb za pomoćnika komandanta Armije za oklopne jedinice. Početkom 1970 god. postavljen je za komandanta Tbr u Dolnjem selu gdje ostaje do konca 1971 god., kada je po hitnom postupku zajedno sa Bobetkom i pomoćnikom komandanta za pozadinu kao Hrvatski nacionalist istjeran iz Armije.
PREZENTACIJA: „GENEZA AUSCHWITZA“
Rijeka, 5. rujna 2019.
Kustos Memorijalnog muzeja Auschwitz-Birkenau Ryszard Domasik pojasnio je da je u koncentracijskim logorima čovjek upotrijebio sve znanje, tehniku i tehnologiju da na industrijski način ubije što veći broj ljudi.
– Auschwitz je radio pet godina sredinom 20. stoljeća u središtu Europe. U Auschwitzu se masovno ubijalo. To je bio kompleks od tri glavna logora i 40 manjih. Imao je tri funkcije, prva je bila da je to bio koncentracijski logor koji je počeo s radom polovinom 1940. godine kada su u njega smješteni isključivo poljski državljani, a kasnije ljudi iz cijele Europe.
Druga funkcija je bila istrebljenje cijelih nacija, najprije Židova i Roma. Treća funkcija je bila da je logor bio izvor neograničene radne snage. Židovi, Romi i Slaveni bili su nižerazredne nacije prema rasnoj teoriji i Hitler ih je planirao istrijebiti. Da je Hitler pobijedio, mi se danas ne bismo ovdje sreli, poručio je Domasik.