2. – 7. listopada 2026.
Krk – Kotor – Budva – Skadar – Tirana – Elbasan – Berat – Drač – Kruja – Lovćen – Njeguši – Cetinje – Tivat – Perast – Krk
Tirana – zajednička fotografija kod spomenika Skenderbegu
Sudionici putovanja na Skenderbegovu trgu, u samom središtu albanske prijestolnice.
Udruga antifašista otoka Krka organizirala je za svoje članove šestodnevno putovanje od otoka Krka preko Crne Gore do Albanije, kroz povijesne gradove, stare tvrđave, UNESCO-ovu baštinu, živopisne ulice i trgove te krajolike Jadrana i crnogorskih planina. Na putu smo upoznali Kotor, Budvu, Skadar, Tiranu, Elbasan, Berat, Drač i Kruju, a u povratku Lovćen, Njeguše, Cetinje, Tivat i Perast.
1. dan – petak, 2. listopada 2026.
KRK – KOTOR – BUDVA
Naše putovanje započinje u ranim jutarnjim satima polaskom s otoka Krka. Pred nama je bila duga vožnja kroz Hrvatsku i Crnu Goru prema jednom od najljepših gradova Boke kotorske – Kotoru.
Po dolasku susreli smo se s lokalnim vodičem i krenuli u razgled povijesne jezgre Kotora, koja se nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Iza moćnih gradskih zidina i vrata otvara se splet kamenih uličica, trgova, palača i sakralnih građevina koje svjedoče o dugoj i bogatoj povijesti grada.
Kotor je stoljećima bio važno pomorsko i trgovačko središte Boke kotorske. Poseban trag u njegovu izgledu ostavilo je razdoblje višestoljetne mletačke uprave, iz kojega potječu brojne palače, crkve i dijelovi snažnog obrambenog sustava. Upravo sklad srednjovjekovne urbane jezgre, sakralne arhitekture i fortifikacija jedan je od razloga zbog kojih se povijesno područje Kotora nalazi na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine.
U središtu pozornosti su Katedrala i Trg svetog Tripuna, crkva svetog Nikole, crkva Gospe od Zdravlja, Kneževa palača i zgrada nekadašnjeg Napoleonova kazališta. Nakon razgleda ostalo nam je nešto slobodnog vremena za ručak i samostalnu šetnju starim gradom.
Iz Kotora nastavili smo prema Budvi, gdje je završio naš prvi dan. Smjestili smo se u hotel, večerali i odmorili nakon približno 660 kilometara puta..
| Kotor – Trg od oružja i Sat-kula Središnji trg povijesne jezgre Kotora, pod zaštitom UNESCO-a. |
2. dan – subota, 3. listopada 2026.
BUDVA – SKADAR – TIRANA
Nakon doručka napustili smo Budvu i krenuli prema Albaniji. Prvo albansko odredište je Skadar, jedan od najstarijih gradova u zemlji, smješten svega sedamnaestak kilometara od crnogorske granice.
Već pri dolasku prolazimo pokraj poznate tvrđave Rozafa, jednog od najprepoznatljivijih simbola Skadra. Tvrđava Rozafa podignuta je na strateškom uzvišenju iznad Skadra, na prostoru koji je bio nastanjen još u antičko doba. Tijekom stoljeća njome su gospodarile različite države i vojske, a posebno mjesto u narodnoj predaji zauzima legenda o Rozafi, ženi koja je prema predaji bila uzidana u temelje tvrđave kako bi njezini zidovi ostali čvrsti. U središtu grada prošetali smo uz Al-Zamil džamiju, glavnu gradsku šetnicu Rruga Kolë Idromeno, džamiju Ebu Bekr, pravoslavnu sabornu crkvu te kip Majke Tereze. U neposrednoj blizini nalazi se i katolička katedrala sv. Stjepana, najveća katolička katedrala u Albaniji. Skadar je poznat po vjerskoj toleranciji čime se Albanci posebno ponose. Atmosferu gradu daju stare kuće, kameni zidovi, uske ulice i suvremeni gradski život koji se s njima prirodno isprepliće
Kulturno srce grada nalazi se na modernom Trgu demokracije kojim dominira Kazalište Migjeni, nazvano po najpoznatijem skadarskom pjesniku. Malo dalje je Sahat kula koja je služila trgovcima kao orijentir na putu prema Skadarskom jezeru.
Nakon slobodnog vremena nastavili smo prema Tirani, glavnom gradu Albanije. Poslijepodne je posvećeno upoznavanju središta grada. Razgled smo započeli na Skenderbegovu trgu, kojim dominira spomenik albanskom nacionalnom junaku Gjergju Kastriotiju Skenderbegu. Tirana je za glavni grad Albanije proglašena 1920. godine. Današnje središte grada oblikovalo se ponajviše tijekom 20. stoljeća, pa se na relativno malom prostoru susreću osmansko nasljeđe, monumentalna arhitektura iz vremena monarhije i socijalističkog razdoblja te suvremena gradnja. Skenderbegov trg pritom je postao simboličko i političko središte albanske prijestolnice.
Tijekom šetnje upoznali smo različita razdoblja albanske povijesti i arhitekture: zgradu Opere, Nacionalnu banku, pravoslavnu katedralu, Nacionalni povijesni muzej, Palaču kulture, džamiju Ethem Beya i poznati toranj sa satom. Put nas vodi i prema Tiranskoj tvrđavi, glavnoj gradskoj šetnici, katoličkoj katedrali sv. Pavla i parku Rinia.
Posebno zanimljiv dio razgleda čine građevine i spomenici novije albanske povijesti – Tiranska piramida, nekadašnja rezidencija Envera Hoxhe i Bunker Postbllok. Šetnju smo nastavili glavnom avenijom Bulevardi Dëshmorët e Kombit prema parlamentu, predsjedničkoj palači, sveučilištu i Trgu Majke Tereze. Dan smo završili organiziranom večerom u restoranu u centru Tirane i povratkom u hotel.
| Skadar – džamija Ebu Bekr Jedna od najprepoznatljivijih islamskih građevina u središtu Skadra, s velikom kupolom i vitkim minaretom. |
| Tirana – Skenderbegov trg, zajednička fotografija ispred Opere Sudionici putovanja na trgu Skenderbega, u samom središtu albanske prijestolnice. |
3. dan – nedjelja, 4. listopada 2026.
TIRANA – ELBASAN – BERAT – TIRANA
Treći dan posvećen je unutrašnjosti Albanije. Nakon doručka krenuli smo prema Elbasanu, jednom od najstarijih i najvažnijih gradova središnje Albanije.
Grad leži na rijeci Škumbi, a njegova povijest seže još u rimsko doba, kada je bio poznat kao Scampis i nalazio se uz važnu prometnicu Via Egnatia. Rimska Via Egnatia bila je jedna od najvažnijih prometnica antičkog svijeta, povezujući jadransku obalu s Makedonijom, Grčkom i dalje prema Bizantu. Elbasan, tada poznat kao Scampis, razvio se upravo uz tu cestu, što mu je stoljećima osiguravalo važan strateški i trgovački položaj.
Šetnjom kroz područje tvrđave upoznali smo ostatke grada nastalog na ruševinama antičkog naselja. Današnja tvrđava u velikoj je mjeri povezana s osmanskim razdobljem, kada je Elbasan ponovno dobio snažnu vojnu i upravnu ulogu. Unutar njezinih zidina i danas se mogu pratiti slojevi različitih razdoblja gradske povijesti. Zidine su gotovo kvadratne osnove sa kulama, a unutar njih se i dan-danas nalaze stambene četvrti, parkovi, hoteli, restorani.
Na putu susrećemo džamiju Ballie, tragove drevne Via Egnatije i ostatke rimskog groblja. Etnografski muzej, smješten u lijepoj otomanskoj kući, promatramo izvana.
Nakon Elbasana put nastavljamo prema Beratu, jednom od najpoznatijih albanskih povijesnih gradova i dijelu UNESCO-ove svjetske baštine. Berat se često naziva “gradom tisuću prozora” zbog karakterističnih kuća s brojnim prozorima koje se nižu jedna iznad druge na padinama iznad rijeke. Grad je iznimno zanimljiv i zbog svoje još uvijek naseljene tvrđave. Berat je jedan od najbolje očuvanih povijesnih gradova Albanije. Njegove četvrti s tradicionalnim bijelim kućama svjedoče o dugom razvoju grada u kojemu su se stoljećima isprepletale različite kulturne i vjerske tradicije. Posebnost Berata je i to što je njegova tvrđava i danas nastanjena, što cijelom prostoru daje rijetku živost povijesnog grada.
Unutar stare citadele nalaze se bizantske crkve, ostaci džamije Sultan Bajezita I. te Crkva sv. Marije u kojoj je smješten muzej ikona s djelima poznatoga albanskog ikonografa Onufrija. Onufri je bio jedan od najznačajnijih albanskih ikonopisaca 16. stoljeća, poznat po snažnim bojama i izražajnim prikazima svetaca. Muzej smješten u crkvi sv. Marije čuva djela njega i drugih majstora postbizantskog ikonopisa.
Nakon obilaska vratili smo se prema Tirani. Dan smo završili večerom na agroturističkom gospodarstvu, još jednim susretom s lokalnim običajima i gastronomijom.
Elbasan – tvrđava i Sat-kula
Pogled na zidine Elbasanske tvrđave i prepoznatljivu Sat-kulu, jedan od simbola povijesne jezgre grada.
| Berat – Mangalem, “grad tisuću prozora” Karakteristične bijele osmanske kuće četvrti Mangalem nižu se na padini ispod Beratske tvrđave. |
4. dan – ponedjeljak, 5. listopada 2026.
TIRANA – DRAČ – KRUJA – TIRANA
Četvrti dan započeli smo odlaskom prema Draču, odnosno Durrësu, drugom najvećem albanskom gradu i jednom od najstarijih gradskih središta na istočnoj obali Jadrana. Drač je jedan od najstarijih gradova na istočnoj obali Jadrana, a u antičko doba bio je poznat kao Epidamnos, odnosno Dyrrachium. Zahvaljujući svojoj luci imao je veliko trgovačko i vojno značenje te je bio jedna od početnih točaka rimske Via Egnatije prema unutrašnjosti Balkana. O njegovoj važnosti svjedoči i veliki rimski amfiteatar, jedan od najznačajnijih antičkih spomenika u današnjoj Albaniji.
Današnji Drač istodobno je veliki lučki grad i popularno ljetovalište, ali brojni ostaci prošlosti podsjećaju na njegovu dugu povijest. U pratnji lokalnog vodiča obišli smo Venecijansku kulu, bizantske gradske zidine te veliki rimski amfiteatar. Šetnju smo nastavili Bulevarom Epidamn, glavnom gradskom šetnicom, preko Trga slobode uz vijećnicu, Veliku džamiju i kazalište “Aleksander Moisiu”, do ostataka rimskih termi.
Iz Drača nastavljamo prema Kruji, gradu neraskidivo povezanom sa Skenderbegom i albanskom borbom protiv Osmanskog Carstva.
Grad se smjestio na padinama iznad albanske nizine, a središte njegove povijesti je velika tvrđava. Ondje se nalazi Skenderbegov muzej, kao i Etnografski muzej smješten u tradicionalnoj kući iz 18. stoljeća.”. Muzej svojim monumentalnim izgledom i postavom podsjeća na Skenderbegovu ulogu u stvaranju albanskog nacionalnog identiteta, dok stari bazar ispod tvrđave čuva izgled i atmosferu nekadašnjega trgovačkog središta.
Kruja je u 15. stoljeću postala središte otpora albanskih snaga pod vodstvom Gjergja Kastriotija Skenderbega protiv Osmanskog Carstva.
Tvrđava je više puta odolijevala osmanskim opsadama, a Skenderbeg je upravo odavde gotovo četvrt stoljeća predvodio borbu za očuvanje albanske samostalnosti. Zbog toga Kruja i danas zauzima posebno mjesto u albanskoj nacionalnoj povijesti.
Nakon razgleda uslijedilo je posebno druženje – kasni ručak u tradicionalnom restoranu uz folklorni program. Nakon dana ispunjenog poviješću, arhitekturom, glazbom i običajima vratili smo se u hotel u Tirani.
Drač – Venecijanska kula i kip Mujo Ulqinaku
Spomenik albanskom mornaričkom dočasniku Muju Ulqinakuu, jednom od simbola otpora talijanskoj fašističkoj okupaciji 7. travnja 1939., smješten uz stare gradske zidine i Venecijansku kulu.
Kruja – tvrđava i Skenderbegov muzej
Najvažniji muzej u Albaniji – Građen je 5 godina kao državni projekt. Gradili su ga vojnici i dobrovoljci, a mozaike i velike slike su radili najpoznatiji albanski umjetnici tog vremena.
5. dan – utorak, 6. listopada 2026.
TIRANA – LOVĆEN – NJEGUŠI – CETINJE – TIVAT
Nakon nekoliko dana provedenih u Albaniji napuštamo Tiranu i vraćamo se prema Crnoj Gori. Glavni cilj dana je Nacionalni park Lovćen. Uspon vodi prema Jezerskom vrhu na 1.657 metara nadmorske visine. Nakon uspona uz 461 stepenicu dolazimo do mauzoleja Petra II. Petrovića Njegoša, crnogorskog vladike, pjesnika i jednog od najvažnijih simbola crnogorske povijesti i kulture.
Petar II. Petrović Njegoš bio je crnogorski vladika, državnik i pjesnik te jedna od najvažnijih osoba crnogorske kulturne i političke povijesti 19. stoljeća. Njegova književna djela, posebno „Gorski vijenac”, zauzimaju istaknuto mjesto u južnoslavenskoj književnoj tradiciji. Želja da počiva na Lovćenu dodatno je povezala njegovu osobu s ovom planinom, koja je postala jedan od najvažnijih simbola Crne Gore.
Mauzolej je projektirao veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović, a sam položaj na vrhu Lovćena pruža poseban doživljaj planine i okolnog prostora. Današnji mauzolej oblikovan je prema projektu Ivana Meštrovića. Monumentalni ulaz s granitnim karijatidama, Njegoševa skulptura i kamena arhitektura građevine osmišljeni su tako da se povežu s dramatičnim krajolikom Lovćena.
S Lovćena smo nastavili prema Njegušima, gdje smo uživali u degustaciji poznatoga njeguškog pršuta i sira. Njeguši su poznati i kao rodno mjesto dinastije Petrović-Njegoš, koja je stoljećima imala ključnu ulogu u političkom i kulturnom razvoju Crne Gore. Uz taj povijesni značaj, mjesto je danas posebno poznato po tradiciji proizvodnje njeguškog pršuta i sira.
Put nas je potom vodio kroz Cetinje, nekadašnju kraljevsku prijestolnicu Crne Gore, nakon čega smo nastavili prema jadranskoj obali i Tivtu. Ondje smo se smjestili u hotel, večerali i proveli posljednju noć putovanja. Cetinje je stoljećima bilo političko i duhovno središte Crne Gore. Kao prijestolnica crnogorskih vladara razvilo se u grad dvorova, veleposlanstava, samostana i kulturnih ustanova, zbog čega se i danas često naziva povijesnom ili starom prijestolnicom Crne Gore.
Tu se smještamo u hotel, večeramo i provodimo posljednju noć putovanja.
Lovćen – Njegošev mauzolej na Jezerskom vrhu
Pogled na Njegošev mauzolej smješten na Jezerskom vrhu, na 1.657 metara nadmorske visine, okružen surovim planinskim krajolikom Lovćena.
Lovćen – ulaz u Njegošev mauzolej s karijatidama
Monumentalni ulaz u Njegošev mauzolej kojim dominiraju dvije granitne karijatide u crnogorskoj narodnoj nošnji.
Lovćen – skulptura Petra II. Petrovića Njegoša
Monumentalna skulptura Petra II. Petrovića Njegoša u unutrašnjosti mauzoleja, djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.
6. dan – srijeda, 7. listopada 2026.
TIVAT – PERAST – GOSPA OD ŠKRPJELA – KRK
Posljednje jutro putovanja napuštamo Tivat i krećemo prema jednom od najljepših mjesta Boke kotorske – Perastu. Perast je svoj najveći procvat doživio u vrijeme snažnog razvoja poPosljednje jutro putovanja napustili smo Tivat i krenuli prema Perastu.morstva i trgovine u Boki kotorskoj. Grad poznatih pomorskih obitelji, kapetana i brodovlasnika ostavio je vrijednu baštinu baroknih palača i crkava, koje i danas svjedoče o njegovoj nekadašnjoj gospodarskoj i pomorskoj važnosti.
Perast – zvonik crkve sv. Nikole
Impozantni zvonik crkve sv. Nikole uzdiže se iznad kamenih kuća i palmi u Perastu, s planinskim padinama u pozadini kao jednim od najprepoznatljivijih prizora Boke kotorske.
Malo kameno primorsko mjesto svojom arhitekturom i položajem uz more predstavlja jedan od najprepoznatljivijih prizora Boke.
Nakon šetnje Perastom brodićem smo se uputili prema Gospi od Škrpjela. Ovaj umjetno stvoreni otočić sa zavjetnim svetištem pomoraca jedno je od najpoznatijih mjesta cijele Boke kotorske. Otočić Gospe od Škrpjela nastajao je tijekom stoljeća nasipanjem kamenja i potapanjem starih brodova oko stijene na kojoj je, prema predaji, pronađena slika Bogorodice. Tradicija donošenja kamenja očuvana je do danas kroz poznatu perašku svečanost Fašinada, kada stanovnici brodicama doplovljavaju do otočića i u more polažu kamenje.
Crkva i njezina zbirka zavjetnih predmeta svjedoče o snažnoj povezanosti stanovnika Perasta s morem, pomorstvom i štovanjem Gospe kao zaštitnice pomoraca.
Perast – Gospa od Škrpjela
Pogled na otočić Gospe od Škrpjela, poznato svetište u Boki kotorskoj, s kamenitom crkvom okruženom čempresima i mirnim morskim plavetnilom.
Posjet otoku i pogled prema Perastu i okolnim planinama predstavljaju prikladan završetak našeg šestodnevnog putovanja.
Nakon povratka brodićem u Perast krenuli smo prema Hrvatskoj. Uz usputna zaustavljanja za odmor nastavljamo prema otoku Krku, na otok Krk stigli smo u kasnim večernjim satima.
Šest dana na putu povezalo je jadransku obalu, planine Crne Gore i gradove Albanije. Od srednjovjekovnog Kotora i živopisnog Skadra, preko suvremene Tirane, Elbasana, Berata, Drača i povijesne Kruje, pa sve do Lovćena, Njeguša, Cetinja i mirnog Perasta, putovanje nam je pružilo priliku upoznati različite kulture, povijest, arhitekturu, običaje i krajolike ovog dijela Balkana.
Povratkom na Krk završilo je naše putovanje, ali fotografije i zajedničke uspomene ostaju kao njegov trajni zapis.
Tekst i foto: Darko Fanuko i Tijana Novaković.