Sunčano jutro u Krku bilo je savršen početak izleta prema jednom od najtajanstvenijih mjesta hrvatske povijesti – Goli otok. Nakon ukrcaja na brod Tajana Krk i pića dobrodošlice, zaplovili smo uz južnu obalu otoka Krka. More je bilo mirno, a panoramski pogled na skrivene uvale i plaže Stare Baške ostavljao je bez daha.
Dolaskom na Goli otok atmosfera se potpuno promijenila. Uz stručnog vodiča i vožnju turističkim vlakićem obišli smo nekadašnji logorski kompleks, napuštene objekte i kamene staze koje i danas svjedoče o teškoj prošlosti otoka. Tijekom obilaska posebno se osjećala surovost prostora – kamen, tišina i gotovo potpuni nedostatak hlada stvarali su snažan dojam o uvjetima u kojima su nekada živjeli zatvorenici.
Nakon obilaska nastavili smo plovidbu prema Sveti Grgur, uz ručak poslužen na brodu. Opuštena atmosfera i pogled na otvoreno more bili su potpuna suprotnost teškim pričama koje smo prethodno slušali. Na otoku Grguru kratko smo razgledali ostatke nekadašnjeg ženskog logora, a potom iskoristili slobodno vrijeme za kupanje i šetnju uz kristalno čisto more.
Na povratku prema Krku prošli smo pokraj otočića Galun, gdje je hranjenje galebova izazvalo posebno oduševljenje među putnicima i zaokružilo ovaj zanimljiv izlet spojem prirode, mora i povijesti. U Krk smo se vratili u večernjim satima puni dojmova, svjesni koliko su ljepota Jadrana i teške priče prošlosti na ovim otocima snažno isprepletene.
Nastanak logora Goli otok i Sveti Grgur treba promatrati u kontekstu sukoba Jugoslavije sa Sovjetskim Savezom nakon Rezolucije Informbiroa 1948. godine. Jugoslavensko vodstvo na čelu s Titom suočilo se s ozbiljnom političkom i sigurnosnom krizom te je postojala realna bojazan od sovjetske intervencije, unutarnjeg državnog udara i destabilizacije zemlje. Primjeri tadašnje Mađarske i Čehoslovačke pokazivali su da je Staljin bio spreman silom nametnuti prosovjetske režime i ukloniti protivnike, zbog čega strah jugoslavenskog vodstva nije bio potpuno neutemeljen.
Ipak, iako su određene sigurnosne mjere u tadašnjim okolnostima možda bile očekivane, metode koje su primijenjene na Golom otoku i Svetom Grguru pokazale su se neopravdano brutalnima. Logori su vrlo brzo prerasli okvir zaštite države i postali sredstvo političke represije i kontrole. U njima su završavali ne samo stvarni pristaše Informbiroa i prosovjetski komunisti, nego i brojni nevini ljudi koji su bili žrtve osobnih osveta, ljubomore, karijerizma ili nepromišljenih izjava. Mnogi su zatvarani bez poštenog suđenja, isključivo administrativnim odlukama UDBE.
Posebno težak aspekt logora bili su nehumani uvjeti života, prisilni rad, psihološko i fizičko zlostavljanje te sustav „preodgoja“ koji je zatvorenike tjerao da sudjeluju u nasilju nad drugim zatvorenicima. Takav sustav ostavio je trajne posljedice na tisuće ljudi i postao simbol političkog terora i kršenja ljudskih prava u socijalističkoj Jugoslaviji.
Danas većina povjesničara zauzima uravnotežen stav: priznaje da je sukob sa Staljinom predstavljao stvarnu prijetnju Jugoslaviji, ali istodobno smatra da masovna hapšenja, torture i logori nisu bili opravdani. Goli otok tako ostaje povijesni primjer kako stvarna sigurnosna opasnost može dovesti do pretjerane represije i stradanja velikog broja nedužnih ljudi.
Goli otok je otvoren 1948., kao zatvor za političke osuđenike, od druge polovice pedesetih političke zatvorenike zamijenili su klasični kriminalci. Zatvor je imao svoje proizvodne pogone za proizvodnju namještaj, tabakera, muštikla i sličnih proizvoda. U brodogradilištu su popravljali manje brodove i izrađivali različite željezne konstrukcije, a nakon 1953. pokrenuli su i proizvodnju teraco pločica. Zatvor ie zatvoren 1988. godine.
Iako su i za vrijeme Prvoga svjetskog rata ovdje nakratko bili internirani ruski zarobljenici, najstrašnija povijest otoka zbivala se za vrijeme “Informbiroa”, 1949.-1958., kada su ovdje zatvarani politički zatvorenici sljedbenici Staljinovog režima.
Pri dolasku prvih osuđenika (09.07.1949.) otok je bio potpuno gol, a pošumili su ga i izgradili sami osuđenici. Jaka bura u zimskim mjesecima, te nesnosne vrućine tijekom ljetnih mjeseci, samo su im otežavale ionako tešku sudbinu.
1950. god. sagrađen je u uvali Senjskoj tzv. Logor R-5 gdje su kaznu izdržavale žene – političke osuđenice, a od 1958. na Goli otok počinju stizati i ostale kategorije osuđenika (kriminalci…), kada režim postaje nešto blaži.
Bijeg sa Golog otoka bio je gotovo nemoguć (strogi nadzor, jake morske struje, udaljenost od kopna…), a sve se odvijalo u najvećoj tajnosti, tako da je dio istine tek sada počeo dolaziti na svjetlo dana.
UPRAVNA ZGRADA
Izgrađena je ze vrijeme Informbiroa (1950. god.) od kamenih blokova klesanih isključivo ručnim radom zatvorenika. Bila je najljepša i najuređenija zgrada na otoku pa su je zbog toga osuđenici zvali “hotel”. Tu je bilo smješteno rukovodstvo zatvora, referenti i uprava. Odmah do nje nalazila se brijačnica i trgovina za rukovodioce zatvora.
POSJETNA ZGRADA
Osuđenici su je zvali “kamena”. Ovdje je bila smještena prva uprava zatvora do izgradnje “hotela” (nove upravne zgrade). Nakon preseljenja uprave, u ovoj zgradi borave policajci – časnici. 1956. god., završetkom Informbiroa, zgrada se koristi za posjete osuđenicima. Svaki osuđenik koji je bio uzornog ponašanja imao je pravo na jednu posjetu mjesečno i to samo od strane najuže obitelji. Posjete su trajale od 2 sata do 2 dana, ovisno o vladanju osuđenika (izvršavanje radnih zadataka, poslušnost itd.).
KUGLANA-KINO
Ova zgrada izgrađena je 1951. god., a zbog staze za kuglanje namijenjene isključivo čuvarima prozvana je “kuglana”. Osim kuglanja u njoj su se održavale razne proslave, banketi i zabave. Kasnije se zgrada koristila za prikazivanje političkih dokumentarnih filmova za čuvare i osuđenike.
INDUSTRIJSKA ZONA
Izgrađena je za vrijeme Informbiroa, ali tek kasnije dolazi u funkciju. Svi osuđenici imali su svoje radno vrijemo od 8 sati koje su provodili radeći u jednom od 3 pogona (ovisno o psihofizičkim sposobnostima). Za prekovremeni rad i rad preko norme bili su nagrađivani pa čak i plaćani.
Drvni pogon: u njemu se radio drveni namještaj za izvoz (Amerika i Meksiko). Osuđenici su se na otoku doškolovali za određene poslove, te su proizvodili visokokvalitetni namještaj (stolovi i stolice).
Metalni pogon: tu su se proizvodili razni metalni proizvodi kao priprema za metalnu industriju (traktorske šasije, prirubnice za cijevi, dijelovi za brodogradnju i sl.).
Kameni pogon: tu su se proizvodile visoko kvalitetne teraco pločice, betonski blokovi za zidanje… Kamen se vadio u nekoliko otočnih kamenoloma, separirao se, te obrađivao za razne potrebe.
Za vrijeme informbiroa postojalo je i brodogradilište u kojem su za nekoliko godina izgrađena 3 drvena broda nosivosti 110 tona (“1. Maj”, “13. Maj” i “25. Maj”), a koje je kasnije služilo kao remontno brodogradilište.
PRIJEMNO-OTPUSNI ODJEL(KARANTENA)
Izgrađena za vrijeme Informbiroa (1951.god.). Svi osuđenici morali su u ovoj zgradi provesti mjesec dana prilikom dolaska kako bi se upoznali s kućnim redom i pravilima ponašanja, te nešto kraće prilikom odlaska. Tu su dobivali svoj matični broj, razduživali civilnu i zaduživali zatvorsku odjeću i obuću. Prilikom pregleda ustanovile bi im se psihofizičke sposobnosti prema kojima su se raspoređivali na određena radna mjesta. Uz karanten je bila i bolnica za osuđenike i službenike, u kojoj su se obavljali i operacijski zahvati. Ispred zgrade nalazi se tzv. Petrova rupa u kojoj su se provodila mučenja osuđenika.
ODJEL 102(SAMICE)
Izgrađen je sa svrhom pojačanog nadzora nad problematičnim osuđenicima koji su na bilo koji način kršili kućni red. Dok su ostali osuđenici na otoku bar donekle imali slobodu kretanja, u odjelu 102 kretanje je bilo ograničeno na jednosatnu šetnju dnevno i to u krugu 50 m2. U prizemlju se nalazi 20 samica, a na katu je stacionar za oko 50 osuđenika. Iza odjela 102 nalazila se bolnica i škola (izgrađena nakon 1958.) u kojoj su se osuđenici mogli školovati za razne zanate.
RAPORTNA ZGRADA
Izgrađena je za vrijeme Informbiroa (1950.god.) i u njoj su prvotno na katu boravili stražari, a u prizemlju su bile samice. Kasnije se tu nalazila matična evidencija, materijalna služba (logistika) za osiguravanje hrane, pića i svih drugih potrepština, a u novije vrijeme su u njoj boravili odgajatelji kod kojih su osuđenici išli na razgovore. Svaka grupa osuđenika imala je svog odgajatelja koji je pratio njihov rad i ponašanje te pomagao u rješavanju njihovih problema.
“ŽICA”
Kopleks zgrada ograđen žicom po kojoj je i dobio naziv. U žici su se nalazile barake za spavanje (paviljoni), kantina ili menza, pekara, kotlovnica, praonica rublja, skladište hrane. Oko žice su se nalazila stražarska mjesta s reflektorima, te su osuđenici bili pod stalnim strogim nadzorom. Početkom 70 -ih na katu kantine uredile su se spavaone za oko 300 osuđenika kamenog pogona (odjel 1), te se gradi zgrada metalnog i drvenog pogona (odjel 2 i 3) za oko 400 do 500 osuđenika. Izgradnjom tih odjela prvobitni paviljoni se napuštaju, a početkom 80 -ih kompletno se ruše. Iza odjela 2 i 3 bilo je jedno od najmodernijih kina u državi sagrađeno 50 -ih godina u kojem su se prikazivali filmovi, igrale kazališne predstave itd. Jedna od najvažnijih zgrada u žici bila je tzv. CENTAR, sagrađena 1949.god., u kojoj se vodila kartoteka osuđenika, cenzura pošte, brojno stanje i sva ostala potrebna evidencija. U njoj je boravio nadzornik osiguranja za cijeli kompleks. U novije vrijeme za osuđenike su izgrađena sportska igrališta.
Galerija slika Goli otok:
Galerija slika Sveti Grgur:
