JURANDVOR – SPOMENIK POGINULIM MJEŠTANIMA JURANDVORA I BATOMLJA.
Spomenik poginulim mještanima Jurandvora i Batomlja u Domovinskom ratu 1991. – 1995. i II. svjetskom ratu 1941. – 1945.
Nema povezanih spomenika.
ČEDO ŽIC (1922. – 1944.)
Učenik, dnevničar i antifašist
Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir od 6. travnja 1960. do 12. studenoga 1991. nosila je ime Centar odgoja i usmjerenog obrazovanja „Čedo Žic“ Krk. Iako je naziv škole promijenjen, sjećanje na Čedu Žica ostalo je trajno povezano s ovom školom.
Čedo Žic rođen je u Krku 22. lipnja 1922. godine. Bio je učenik krčke gimnazije, mladić koji je volio čitati, promišljati o svijetu oko sebe i tražiti odgovore na pitanja o pravdi, slobodi i ljudskom dostojanstvu. Poput današnjih učenika, provodio je dane u školskim klupama, družio se s prijateljima, razmišljao o budućnosti i bilježio svoje snove i nedoumice.
Na Novu godinu 1939., sa sedamnaest godina, započeo je pisati dnevnik. U njemu nije zapisivao samo događaje nego i svoje misli, osjećaje, strahove, nade i poglede na vrijeme u kojem je živio. Posljednji sačuvani zapis nastao je 18. kolovoza 1943. godine tijekom internacije u Italiji. Ti su zapisi danas dragocjeno svjedočanstvo jednog mladog života prekinutog ratom.
Čedo nas podsjeća da mladost nije samo vrijeme školovanja nego i vrijeme oblikovanja vlastitih vrijednosti. Njegov dnevnik pokazuje koliko je važno promatrati svijet otvorenih očiju, razmišljati svojom glavom i imati hrabrosti zauzeti se za ono što smatramo ispravnim.
Zato neka njegova priča bude i poticaj današnjim učenicima: zapisujte svoje misli, ideje, uspjehe, dvojbe i snove. Ono što danas izgleda kao obična bilješka sutra može postati vrijedan trag o vašem životu i vremenu u kojem živite. Dnevnik čuva uspomene od zaborava i zuba vremena.
Knjiga „ČEDO ŽIC – Dnevnički zapisi 1939. – 1943.“ dostupna je na: https://uaba-otoka-krka.hr/wp-content/uploads/2018/06/Cedo-Zic-DNEVNIK.pdf
RAT, INTERNACIJA I POSLJEDNJI PUT
Tijekom Drugoga svjetskog rata Čedo Žic uključio se u antifašistički pokret. Zbog svojih aktivnosti bio je uhićen i interniran u talijanske logore. Ni u zatočeništvu nije izgubio vjeru u slobodu niti odustao od pisanja i promišljanja o budućnosti.
Nakon kapitulacije Italije 1943. godine vratio se na Krk i nastavio djelovati u antifašističkom pokretu. Postao je prvi sekretar Kotarskog komiteta SKOJ-a za otok Krk te sudjelovao u organiziranju otpora protiv fašizma i nacizma.
U noći s 22. na 23. veljače 1944. godine, vraćajući se s kopna prema otoku Krku, izgubio je život u uzburkanom i ledenom moru Vinodolskog kanala između Crikvenice i Šila. Imao je samo 21 godinu.
Njegova bista, rad kipara Tomislava Kauzlarića iz Malinske, postavljena je 1986. godine i danas se nalazi u predvorju škole kao podsjetnik na nekadašnjeg učenika koji je ostavio trag mnogo veći od svojih godina.
Uz nekadašnju spomen-ploču postavljena je nova ploča s riječima:
„NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO“
Učenicima i nastavnicima gimnazije Krk poginulim u oslobodilačkom ratu.
Učenicima Srednje škole Krk poginulim u Domovinskom ratu.
Spomenik poginulim mještanima Jurandvora i Batomlja u Domovinskom ratu 1991. – 1995. i II. svjetskom ratu 1941. – 1945.
Zajednički spomenik poginulim poginulim braniteljima Domovinskog rata 1991. – 1995. – poginulim borcima iz Narodno oslobodilačkog rata i poginulim otočanima u Prvom svjetskom ratu.
Spomenik je postavljen 2006. godine u centralnom parku u Krku.Izgradnju je financirala radna organizacija GP Krk (povodom njihove 50. godišnjice) na inicijativu UABA.
U pripremi je rekonstrukcija spomenika i dodavanje natpisa za pognulie otočane u I. svjetskom ratu 1914. do 1918. godine.
Na vrhu spomenika uklesano je “SJEĆANJE NA KRČANE POGINULE U SVIM RATOVIMA” dok na bočnim pločama stoje natpisi:
Bočna ploča-a: PRVI SVJETSKI RAT 1914.-1918.
Bočna ploča-c: ANTIFAŠISTIČKA BORBA1941.-1945.
Bočna ploča-d: DOMOVINSKI RAT 1991.-1995.