U nedjelju, 8. ožujka 2026., u povodu obilježavanja Međunarodnog dana žena, 41 članica UABA-e otoka Krka uputila se na jednodnevni izlet prema Petrovoj gori. Putovanje je započelo iz grada Krka, uz dobro raspoloženje i iščekivanje dana ispunjenog prirodom, poviješću i zajedništvom.
Vožnja nas je vodila u smjeru Karlovca – grada na četiri rijeke: Dobri, Korani, Kupi i Mrežnici. Ovaj planski izgrađen grad, prepoznatljiv po tlocrtu u obliku šesterokrake zvijezde opasane šancima, nastao je 13. srpnja 1579. godine kao obrambena utvrda Habsburške Monarhije protiv osmanskih prodora. Ime Karlstadt dobio je po nadvojvodi Karlu.
Put smo nastavile preko Turnja i Tušilovića prema Vojniću, kroz brdovit kraj obrasao gustom bukovom šumom. Nalazile smo se na području Korduna, čije ime potječe od francuske riječi cordon (prolaz), te Banije ili Banovine, nazvane prema povijesnoj ulozi hrvatskih banova.
Naš cilj bila je Petrova gora, nekoć poznata kao Gvozd, s najvišim vrhom Veliki Petrovac (512 m). Upravo se na tom prostoru 1097. godine odigrala presudna bitka u kojoj je poginuo hrvatski kralj Petar Svačić, nakon čega je Hrvatska izgubila samostalnost i potpala pod ugarsku vlast. U čast kralja, Gvozd je kasnije preimenovan u Petrovu goru.
Slijedio je uspon do lokaliteta Partizanske centralne bolnice – prve partizanske šumske bolnice u Jugoslaviji, ali i u Europi. Djelovala je od 4. listopada 1941. do 25. svibnja 1945. godine, kada je premještena u Karlovac. Tijekom rata kroz bolnicu je prošlo više tisuća ranjenika, prema pojedinim izvorima i do 10.000, a među njima je 1944. liječen i Randolph Churchill, sin britanskog premijera. U znak priznanja, bolnica je 1971. godine odlikovana Ordenom narodnog heroja. U njezinoj blizini nalazi se groblje na kojem je pokopano oko tisuću umrlih ranjenika i bolesnika.
Na samom vrhu Velikog Petrovca uzdiže se monumentalni spomenik posvećen ustanku naroda Banije i Korduna u Drugom svjetskom ratu te stradanju tamošnjeg stanovništva. Djelo kipara Vojina Bakića građeno je deset godina, a svečano je otvoreno 1981. godine. Impozantna armiranobetonska konstrukcija obložena pločama od nehrđajućeg čelika nekad je u svojoj unutrašnjosti skrivala muzej posvećen Narodnooslobodilačkoj borbi, dok se na vrhu nalazio vidikovac. Kompleks je nekad uključivao i uređeno parkiralište, okoliš za rekreaciju te ugostiteljske sadržaje.
Nažalost, nakon 1991. godine spomenik i čitavo područje prepušteni su propadanju, pa danas ovaj nekad reprezentativan objekt stoji devastiran, kao nijemi svjedok vremena i povijesnih previranja.
U tišini i dostojanstvu položile smo vijenac, zapalile svijeću i minutom šutnje odale počast svim žrtvama ratova ovoga kraja.
Nakon obilaska uslijedio je odlazak u lovački dom Muljava, gdje smo uz ručak i glazbu nastavile druženje u vedrom i prijateljskom ozračju. Dan smo zaključile povratkom prema otoku Krku u kasnim popodnevnim satima, ispunjene dojmovima i zajedničkim uspomenama.
Tekst: Vesna Starčević Sandrovac
Fotografije: Vesna Starčević Sandrovac i Darko Mazi
