Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka

7. listopada 2020. Komemoracija kod spomen kosturnice u Hreljinu.

8. listopada 2020 u 0:8 objavio admin

Delegacija Udruge antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka položila je cvijeće i zapalila svijeću na spomen kosturnici poginulim borcima otoka Krka,  poginulih kod Hreljina 1943. godine.

BORCI OTOKA KRKA POGINULI KOD HRELJINA 1943. GODINE

1. LINARDIĆ (Ivan) DUŠAN, r. 1926. g. u Krku. Stupio u NOV 9. rujna 1943. i, kao borac 13. primorsko-goranske divizije, poginuo u listopadu 1943. u borbi s Nijemcima kod Hreljina.
2. JUREŠIĆ (Ivan) PETAR, r. 1913. g. u Vrhu. Stupio u NOV 9. rujna 1943. g. Poginuo listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
3. MRAKOVČIĆ (Mate) JOSIP, r. 1922. g. u Vrhu. Stupio u NOV 9. rujna 1943. Poginuo listopadu 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
4. MRAKOVČIĆ (Mate) MATE, r. 1917. g. u Vrhu. Stupio u NOV 9. rujna 1943. Poginuo listopadu 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
5. PRENDIVOJ (Nikola) NIKOLA, Prelac, r. 1920. g. u Poljicama. Stupio u NOV 9. rujna. 1943. g. Poginuo kod Hreljina 1943. kao borac 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
6. GALJANIĆ (Josip) JOSIP, Pipulin, r. 1922. g. u Staroj Baški. Stupio u NOV 9. rujna 1943. Poginuo je 1944. na relaciji Bribir-Hreljin.
7. MARIČIĆ (Petar) ANTON, Šumarov, r. 1920. g. u Staroj Baški. Stupio u NOV 9. rujna 1943. g. Poginuo kod Hreljina 1943.
8. BARBALIĆ (Frane) MARIJAN, r. 1921. g. u Baški. Stupio u NOV 9. rujna. 1943. Poginuo u listopadu 1943. kod Hreljina, kao borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
9. PREMUDA (Mate) IVAN, r. 1919. g. u Baški. Stupio u NOV 12. rujna 1943. Poginuo u listopadu 1943. u borbi na Hreljinu, kao borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
10. ČEPERIĆ (Nikola) STANKO, r. 1922. g. u Jurandvoru. U NOV stupio 12. rujna. 1943. Poginuo u listopadu 1943. u borbi s Nijemcima na Hreljinu, kao borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
11. MANZONI (Vinko) JOAKIM, r. 1921. g. u Jurandvoru. Stupio u NOV 12. rujna 1943. Poginuo u listopadu 1943. na Hreljinu, kao borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
12. ŠTEFANIĆ (Petar) PETAR, Slavić, r. 1925. g. u Bašćanskoj Dragi. Stupio u NOV 11. rujna 1943. Poginuo početkom listopada 1943. na Hreljinu.
13. TOMAŠIĆ (Bare) VJEKOSLAV, r. 1928. g. u Bašćanskoj Dragi. Stupio u NOV 11. rujna 1943. Poginuo početkom listopada na Hreljinu kao borac 3. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
14. BRUSIĆ (Anton) ANTON, r. 1924. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 3. brigade 13. primorsko-goranske
15. BRUSIĆ (Josip) ANTON, r. 1923. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
16. BRUSIĆ (Anton) JOSIP, r. 1923. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo je početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
17. GRŠKOVIĆ (Ivan) JOSIP, r. 1924. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
18. MARTINČIĆ (Frane) ANTON, r. 1921. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo u listopadu 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
19. MARTINČIĆ (Nikola) NIKOLA, r. 1923. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
20. TRUBIĆ (Josip) JOSIP, r. 1921. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna. 1943. Poginuo početkom listopada 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
21. VOLARIĆ (Mate) JOSIP, r. 1925. g. u Risiki. Stupio u NOV 16. rujna 1943. Poginuo 1943. kod Hreljina, kao borac 13. primorsko-goranske divizije.
22. SPAROŽIĆ (Ivan) IVAN, r. 1912. g. u Omišlju. Stupio u NOV 9. rujna 1943. Poginuo u listopadu iste godine u Hreljinu, kao borac 2. brigade 13. primorsko-goranske divizije.
23. JUSTINIĆ (IVANA)   IVAN,    1913.  g.  u  Omišlju..   Stupio   u   NOV  9.09.1943.  g.  Poginuo   u  listopadu   1943.  g.  kod   Hreljina.

Neka im je vječna slava i hvala!

Više o pogibiji mladih otočana preuzeto je iz knjige Ivana Kosića
NEVERINI I BONACE Krčki boduli i antifašizam – sjećanja i povijest

Danas je prilično jasno što se dogodilo kod Hreljina.

“Linijska fronta jedinica 13. primorsko-goranske divizije, ko je su već vodile borbe u predgrađu Sušaka, popustila je pred na le tom prekaljenih njemačkih Romelovih motoriziranih sna ga koje su iskustvo stjecale u Sjevernoj Africi. Naša Druga brigada 13. primorsko-goranske divizije trebala je pojačati snage koje su se borile za oslobođenje Sušaka, ali je zatečena u pokretu. Od iznenadnog napada Nijemaca nije imala vremena ni mogućnosti zauzeti položaje i pružiti otpor. Zaista je postojala opasnost da nam Nijemci presijeku put za povlačenje i potpuno nas unište na uskom prostoru prema Bakarcu i Kraljevici.

Tako je 13. primorsko-goranska divizija kod Hreljina pretrpjela ogromne gubitke. Zarobljenih boraca NOV-e nije bilo, jer su Nijemci ubijali svakog koga bi uhvatili. Poginulo je više od stotine naših drugova, a među njima i 22 krčka mladića, i to s područja općine Krk četiri, iz općine Punat dva, iz općine Baška šest, iz općine Vrbnik osam, te po jedan iz općine Dubašnica i općine Omišalj. Veliki broj boraca spasio se od zarobljavanja odnosno smrti, plivajući na Krk preko otočića Sv. Marka, a neki su iskoristili barke koje su okolni mještani držali privezane uz obalu. Pojedinci su ih na Krku smatrali dezerterima, što po mojem mišljenju nije bilo pravedno. Mnoge jedinice koje su uspjele izbjeći opkoljavanje i našle se na čistini iznad Bakarca, nisu smjele tu dugo ostati. Da bi se povukle dublje u šumu trebalo je prijeći cestu, a takav masovni prelazak ceste bio je zbog njemačke motorizacije vrlo opasan. Jedan komandant bataljona naredio je nekom  puškomitraljescu i grupi oko njega da pođu na obližnje brdo i zadrže Nijemce ako naiđu, dok se čitava ta bježeća masa ne prebaci preko ceste. Našao sam se tu u blizini i kako sam još imao oružje (većina je bila bez njega), i meni je naredio da pođem s njima. Kad bude prebacivanje završeno, rekao je, javit će nam da se i mi povučemo.

Pošli smo i zauzeli položaj kako nam je naređeno. Čekali smo dugo, ali srećom Nijemci se nisu pojavili. Kad smo shvatili da se grupacija koju smo trebali zaštititi već odavno izvukla preko ceste a da nama nitko ništa ne javlja, i mi smo se povukli, ali je već bilo kasno za prelazak preko ceste jer su je zaposjeli Nijemci.
Odlučeno je da se do noći sakrijemo u grmlju i po mraku po kušamo prebaciti. Kad je pala noć uspjeli smo se prebaciti preko jedne ceste, ali smo zatim naišli na sporednu cestu na kojoj je stajao tenk i uz nje ga ugledali Nijemce kako mirno razgovaraju, morali smo se vratiti. Naređena je stroga tišina. Svi smo se morali izuti. Ja sam u koloni bio predzadnji. Ispred mene bila je partizanka, a iza mene mladić u civilnom odijelu, koji nam se putem pridružio. Hodali smo bosi po kamenjaru. Meni se oko nogu zaplela neka kupina, i za časak sam zaostao. Djevojka ispred mene uopće se nije osvrtala, a zvati je nisam smio. Kolona je zamakla između grmlja, a ja i mladić u civilu iza mene ostali smo sami na potpuno nepoznatom terenu, bez orijentacije.
Sačekali smo dan. Vidjeli smo Nijemce na cesti. Nastavili smo se oprezno kretati, ravnajući se prema moru i otoku Krku. Mladić u civilu zvao se Franjo Kos. Bio je u mornarici u Kraljevici. Uspio se presvući u civilno odijelo i pobjeći. Bio je dvije godine stariji od mene. Pokazao se vrlo poštenim. Posljednji komadić kruha podijelio je sa mnom. Kretali smo se vrlo sporo jer je to nepošumljeni teren, pa su nas Nijemci danju mogli primijetiti s ceste, a noću smo imali poteškoća s raznim rupama i kamenjem na koje smo putem nailazili.
Za nekoliko dana ipak smo stigli do Sv. Jakova. Približili smo se nekoj osamljenoj kući. Pošto sam bio u uniformi i naoružan ostao sam sakriven, a moj drug u civilu pošao je u kuću ne bi li do šao do neke informacije. Brzo se vratio s jednom djevojkom. Donijeli su mi porciju graha u drvenoj zdjeli. Djevojka nam je ispričala da se Nijemci nalaze u Sv. Jakovu kod crkve, a da ovamo nisu još dolazili. Imali smo plan dokopati se neke barke i prebaciti na Krk, ali djevojka nam je rekla da su se prethodnih dana partizani prebacivali na Krk samovoljno uzimajući barke, pa su ih seljaci sve potopili.

Nije nam preostalo drugo nego nastaviti put prema Crikvenici, odnosno Kačjaku. Nadao sam se da ću tamo naći kuću i ljude preko kojih sam otišao u partizane. Tako je i bilo. U Kačjaku smo saznali da su naše jedinice zaustavile Nijemce pred Crikvenicom, da se možemo slobodno kretati. Moja jedinica, 2. brigada, pri kuplja se u Bribiru, a jedinica mornaričke pješadije mojega druga nalazi se u Selcima. Zajedno smo nastavili put do Selca, a zatim sam ja produžio sâm do Bribira.
Od moje mitraljeske čete, prvotno sa šezdesetak boraca, četiri teška mitraljeza “Breda”, osam sanduka municije i osam konja, u Bribiru sam zatekao tek jednu “Bredu” bez postolja, jedan sanduk municije, jednog konja i devet boraca. Ja sam bio deseti. Dočekali su me s veseljem. Narednih dana vratilo se još nekoliko boraca, ali većina nikada. Četa je popunjena izvjesnim brojem no vih boraca. Ali to više nije bila mitraljeska četa. Postali smo obič na pješadijska 2. četa 2. bataljona, 2. brigade, 13. primorsko-goranske divizije. Za nešto više od mjesec dana nakon kapitulacije Italije, na Lošinju, u Karlobagu i u Hreljinu poginulo 59 Krčana! Ovome treba dodati i poginule krčke četnike na Lošinju. Nakon velike radosti zbog kapitulacije Italije, otok Krk je ozbiljno zaplovio u rat.

Hreljin je svima u Hrvatskom primorju bio upozorenje, da je neprijatelj i dalje vrlo jak, i da predstoje još veliki napori do ko načne pobjede nad fašizmom.”

[Show slideshow]