Tematsko putovanje učenika Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir – ĐAKOVO – OSIJEK – VUKOVAR 29.03. – 30.03.2019.
U korizmeno vrijeme učenice i učenici Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir već tradicionalno putuju u Vukovar odati počast svima koji su dali život za Hrvatsku. Promišljajući o stihovima kneza Frana Krste Frankopana Navik on živi ki zgine pošteno koji su uklesani starohrvatskom glagoljicom na Križ koji stoji na ušću Vuke u Dunav, obišli smo 29. i 30. ožujka 2019. križeve i zapalili svijeće na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, Ovčari, Spomen domu hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti, Dudiku i mjestu sjećanja – Vukovarskoj bolnica 1991. U vukovarskoj bolnici nas je dočekala vukovarska heroina, doktorica Vesna Bosanac. Njezin glas i svjedočanstvo o stradanju bolnice u Domovinskom ratu naše se učenike duboko dojmio i zatekao snagom osjećaja.
Vukovar je s nama podijelio priču o žrtvi, ljubavi i hrabrosti, o snazi i boli , o ljudskom dostojanstvu i pobjedi života. Najljepša od svih je priča o ljubavi i životu. Život u gradu i blagoslov ljubavi osjetili smo tijekom boravka u Gradu heroja ta dva proljetna, sunčana dana. U mislima su nam bile riječi Siniše Glavaševića Grad – to ste vi. Shvatili smo da smo i mi postali dio proročanskih riječi I nemojte biti sami u budućnosti.
Nadahnute boravkom u Vukovaru, naše su učenice svoje misli pretočile u stihove.
Mi smo vaš spomenik
Kada ste poginuli, niknuli su bijeli križevi,
crni mramor i vječna vatra.
Niknuli smo mi. Mladi i snažni.
Na glatkom kamenu urezala su se zlatna slova.
Vaša imena, datumi i lica.
Naša budućnost.
I sada smo zapečaćeni na toj crnoj zemlji,
nastojimo isprati krv suzama.
Oči nam sjaje od mladosti i tuge.
Ali sjaje. Razdiru tamu.
Gore.
Mi smo vaš spomenik.
Miriam Volarić
Vukovar se i dalje skriva,
nježno vida svoje rane
i plače za svojom djecom.
Pognute glave sakuplja prazne čahure,
zalije cvijeće na groblju,
a zatim sjedne pod vodotoranj
i nastoji oprostiti.
Roberta Bajčić
Nakon kiše dolazi sunce.
Sjedeći pokraj Dunava razmišljam o toj poslovici.
Posjetili smo vukovarsku bolnicu, slušali o strahotama koje su se dogodile pred nepunih 30 godina, a danas, nakon kiše granata, u gradu sja sunce.
Do mene sjede mlade majke s bebama u kolicima, smiju se i bezbrižno razgovaraju,
a u pozadini, na zgradama, rupe od metaka kao trag prošlosti.
Divim se snazi kojom je grad prebrodio težak period i ljepoti života koja danas vlada u njemu.
Nadam se da će sunce u Vukovaru uvijek sjati.
Lucija Depikolzvane
Izvanučioničnu nastavu Povijesti u Vukovaru Srednja škola Hrvatski kralj Zvonimir već petu godinu zaredom provodi u suradnji s udrugama. Zahvaljujemo Udruzi antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka i HVIDRi otoka Krka na sufinanciranju, a prof. Darku Fanuku i na organizaciji puta.
Gordija Marijan, prof.mentor
