Terenska nastava za učenike 8.razreda: Grad Rab, Spomen-groblje Kampor i otočić sv. Grgur
Dana 21. rujna 2018. godine održana je terenska nastava povijesti za učenike VIII. razreda krčkih osnovnih škola. Ovaj tematski izlet čija su odredišta bila mjesta sjećanja otoka Raba, Spomen-groblje Kampor i otočić sv. Grgur, organizirala je i sponzorirala Udruga antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka. Na glavnom krčkom mulu učenike i njihove profesore dočekao je, zajedno sa članovima Udruge, predsjednik UABiA-e otoka Krka gospodin Darko Fanuko te smo se zajedno brodom zaputili prema otoku Rabu. Na terenskoj nastavi sudjelovalo je 33 učenika i 4 učitelja povijesti triju osnovnih škola otoka Krka: OŠ Fran Krsto Frankopan Krk, OŠ Malinska-Dubašnica i OŠ Omišalj.
Ostavivši za sobom krčke zidine, uživali smo u plovidbi praćenoj posljednjim ljetnim sunčevim zrakama te uskoro ugledali prepoznatljiva četiri rapska zvonika. Po iskrcaju smo se dovezli do obližnjeg Kampora gdje nas je dočekao prof. Ivo Barić, član i počasni predsjednik Udruge antifašista otoka Raba. Njegovo je predavanje o Spomen-groblju Kampor za naše učenike bio više nego vrijedan „in situ“ sat povijesti. Prof. Barić nam je ispričao kako su u ljeto 1942. godine, ubrzo nakon aneksije Raba fašističkoj Italiji, Talijani na kamporskom polju podigli koncentracijski logor. Taj je logor bio namijenjen dovođenju interniraca s područja Gorskoga Kotara i Slovenije ne bi li se ostvarila fašistička ideja etničkog čišćenja sjevernog dijela Kvarnerske i Ljubljanske provincije. Sve do oslobođenja logora u rujnu 1943. kroz njega je prošlo oko 15 tisuća interniraca, Slovenaca, Hrvata i Židova. S obzirom da su Talijani vodili netočnu i nepotpunu logorsku administraciju, precizan broj umrlih i dalje je teško odrediti. Do danas je poznato 1490 imena umrlih logoraša. Umirali su od hladnoće, dehidracije i zaraznih bolesti uslijed krajnje nehumanih i teških uvjeta stanovanja i prehrane.
Spomen-groblje Kampor je zahvaljujući projektu slovenskog arhitekta Edvarda Ravnikara, 1953. godine pretvoreno u kultno mjesto sjećanja. Podno centralnog obeliska delegacija učenika je položila vijenac i zapalila svijeću, a potom smo razgledali Mauzolej s velikim mozaikom slikara Marija Pregelja. Mauzolej se nalazi podno velikog kamenog luka koji simbolizira logorski šator u kojem su se odvijale tragedije tisuća zatočenika logora, dok mozaik, uz prizore zlokobne prošlosti, prikazuje i nadu u svjetlu budućnost. S istom smo se nadom oprostili od Spomen-groblja Kampor i zahvalili profesoru Bariću na iznimno zanimljivom i stručnom vodstvu.
Po povratku u grad Rab, uz stručno vodstvo lokalnog vodiča razgledali smo njegove najznačajnije znamenitosti. Tako smo u kratkom vremenu upoznali povijesno-umjetničko putovanje otoka i grada Raba od ilirskog do mletačkog vremena, od romanike do baroka te zaključili da se naša dva otoka u mnogočemu razlikuju, ali ipak dijele isti povijesni kontekst.
Naša posljednja stanica bio je otočić sv. Grgur na kojem su nas dočekale zapuštene ruševine nekadašnjeg ženskog zatvora koji je ovdje s obližnjeg Golog otoka premješten 1952. godine. Izoliranost, tajnost i mala mogućnost bijega s otoka bili su idealni preduvjeti za otvaranje ovakvog zatvorskog kompleksa. Učenici su ovdje imali priliku doznati ponešto o vremenu rezolucije Informbiroa i žestokih nadmudrivanja SSSR-a i Titove Jugoslavije. Posljedica ovih povijesnih prilika brojne su nesretne ljudske sudbine.
S ove su terenske nastave učenici otišli obogaćeni razumijevanjem važnosti mira i nephodnosti empatije te senzibiliteta prema žrtvama. Povijest se dogodila te je samim time nepromjenjiva, ali pogled na nju može promijeniti budućnost. Ovakvi su tematski izleti jedan od najboljih načina da to postignemo.
prof. Maja Brajković, OŠ Omišalj
