Istaknuti članovi udruge

PDF Ispis E-mail
Autor Igor   
Subota, 18 Kolovoz 2012 12:10

IN MEMORIAM: Bogumil Štefanić (21. 10. 1944. - 18. 04. 2017.)

 

 

Bogumil Štefanić rođen je 21. 10. 1944. god. u Dragi Bašćanskoj. Osnovnu školu pohađao je u  Baški, a gimnaziju u gradu Krku. Nakon završene gimnazije upisuje vojnu akademiju u Divuljama koju uspješno završava i započinje sa službovanjem u ondašnjoj Ratnoj mornarici. U vojnoj službi ostaje do ispunjenja obveze, odnosno  od 1964.  do 1977. god., kada  napušta službu  ratne mornarice kao zapovjednik podmornice.  Zapošljava se u ”Jugoliniji” a kasnije u “Jadranskom pomorskom servisu” u Rijeci kao zapovjednik remorkera.  Godine 1996. odlazi u zasluženu mirovinu i nastavlja  živjeti sa svojom obitelji u Dragi  Bašćanskoj.

Svestran i vrijedan kakav je bio, odmah  je pronašao nove izazove, posebno u poljoprivredi te postao jedan od poznatijih proizvođača svega što bogata zemlja u Bašćanskoj kotlini  može ponuditi. Bio je primjer mnogima i uvijek je bio spreman pomoći, savjetovati i od drugih učiti. Odmah po dolasku u Dragu   uključuje se aktivno u život mjesta, postaje pokretač i sudionik svih događanja u mjestu. Svima je poznat  i kao aktivan član Udruge Antifašističkih boraca i Antifašista  otoka Krka a podružnici Baška bio je predsjednik.

Svima će ostati u sjećanju njegov vedar duh i osmjeh na licu.  Sve je radio sa puno volje i predanosti.

 

Dragi naš Bogumile,

Hvala ti na doprinosu u  radu naše Udruge i lijepim zajedničkim trenucima.

I neka ti je vječna slava i hvala.

 

 

IN MEMORIAM: Anton Fugošić (02. 02. 1924. - 15. 09. 2016.)

 

 

Anton Fugošić  rođen je  02. 02. 1924. godine u Gostinjcu, u brojnoj obitelji sa sedmero djece. Možda je i to razlog da ga je skromnost krasila do kraja života. Umro je 15.09.2016. godine i sahranjen je na mjesnom groblju u Polju.

Drugi svjetski rat je Antona zatekao u izučavanju svog zanata. Već je tada bio uključen u prikupljanje podataka o aktivnostima i kretanju okupatora, raznošenju raznih materijala i biltena. U proljeće 1943. godine je uhapšen,  no nakon uspjelog bijega, javlja se u Vojnu komandu u Crikvenici i postaje borac 2. brigade 13. divizije.

Antonov borbeni put se uglavnom odnosi na prostor Like i Gorskog kotara te zaleđe Rijeke.  Kao teže borbe spominju se  Karlobag i osobito Klana / „željezna vrata“/. Na tom se prostoru vodila žestoka borba sa ustašama i njemcima, bez predaha, 6 dana i 6 noći.

Najteži zadatak 2. brigade je bio marš preko Kapele, Bjelolasice i Matić poljane do Mrkoplja 19. i 20. veljače 1944. godine. Strašna mećava na brisanom prostoru Matić Poljane, -30 stupnjeva, uz nadljudske napore, Anton je uspio izdržati i preživjeti. Nije ni znao da je za sobom ostavio 26 drugova koji su se smrzavali hodajući i umirući, sporo i u teškim mukama.

Anton  Fugošić je u od običnog borca napredovao i obnašao dužnosti komandira čete i komandira bataljona.

U svojim iskazima uvijek je isticao veliku zahvalnost žiteljima Mrkoplja, koji su ih potpuno smrzle vraćali u život dugotrajnim trljanjem tijela, slamom na kojoj su ležali.

Nakon rata Anton je kao operativni oficir radio u raznim gradovima bivše države, a u mirovini se vratio u svoj zavičaj, gdje je sretno živio sa svojom obitelji.

Postao je  članom naše  Udruge anifašističkih boraca i antifašista otoka Krka i svim je članovima bio uzor. Uvijek ćemo ga pamtiti kao iskrenog, skromnog i nadasve dragog prijatelja.

Nedostajati će nam njegove ratne priče, koje smo uvijek sa znatiželjom slušali i upijali. Priče u koje  bi ponekad ubacio koju pošalicu ili anegdotu, ali i spustio po koju suzu.

 

Dragi naš Antone,

Hvala ti na velikim djelima koja si učinio za našu domovinu.

I neka ti je vječna slava i hvala.

 

 

IN MEMORIAM: Ivan Kosić (1922. - 2012.)


 

Borac u NOR-u, dugogodišnji aktivista u SUBNOR-u, kasnije vrlo aktivan u Udruzi antifašističkih boraca i antifašista otoka Krka.

Rođen je 1922. godine u mjestu Kornić na otoku Krku. Godine 1939. završio je šesti razred realne gimnazije gdje je i prihvatio ideje socijalizma i antifašizma koje je gajio i njegov otac. Osnutkom SKOJ-a 1942. godine u Korniću postaje njegov sekretar. Prije kapitulacije Italije 1943. godine sa još četvoricom mladih istomišljenika prešao je ilegalno u partizane. Raspoređen je u II. brigadu Primorsko-goranske divizije. Sudjelovao u borbama kod Karlobaga i Hreljina. U borbi u Gorskom kotaru i Lici teško se razbolio, a nakon ozdravljenja, koncem travnja 1944. godine raspoređen je u I. Ličku brigadu 35. divizije. Rat je završio kao komesar čete.

Završio je vojno-financijsko školovanje i prebačen u službu kontrolora u financijskom odjelu 3. Armije u Novom Sadu.

Iako lažno optužen kao Informbiroac odrobijao je pet i pol godina na otoku Sv. Grgur i Golom otoku, uprkos tome ostao je vjeran ideji antifašizma do kraja života.

Napisao knjigu o stradavanju na Golom otoku i aktivno sudjelovao u izdavanju knjiga koje govore o NOB-i 1941. - 1945.

Tajnik UABiA otoka Krka postao je početkom devedesetih i sačuvao cjelovitost Udruge uz pomoć drugih članova.

Desetak dana prije smrti završio je pisanje teksta za knjigu Neverini i bonace antifašizma na otoku Krku, koja govori o razvoju antifašizma na otoku.

Usprkos svim nepravdama, nedaćama i izazovima ostao je ČOVJEK i borac za ideje Antifašizma.

 

 

IN MEMORIAM: Radivoj Anton  (13. 02. 1922. - 24. 06. 2005.)

 

 

Drug Radivoj Anton bio je predsjednik Udruge ABiA otoka Krka u vremenu od 1990. do 18. ožujka 1994. godine.

Ovo vrijeme možemo svrstati u teško i turbulentno za organizaciju Antifašista otoka Krka, vrijeme puno nerazumjevanja, krivog predstavljanja organizacije i članstva u nekim slučajevima i ignoriranja članstva  Udruge. Bilo je to vrijeme kada gotovo nemamo novoprimljenih članova, posebno mladih vrijeme kada mnogi napuštaju  članstvo ili postaju neaktivni. Nova vlast (posebno na nivou Države) ignorira Antifašiste, iako, istini za volju Antifašizam je ugrađen u Ustav novo ustrojene Države. Čak i iz ovog vremenskog odmaka teško je shvatiti zašto takav odnos prema članstvu i Udruzi koja je bila aktivan i jedini učesnik u ratu protiv Fašizma od 1941. do 1945. god. i dala ogromne žrtve za oslobođenje domovine, a naš otok preko 500 žrtava što u borbama što kao žrtava Fašizma. U ovakvom ozračju naš je predsjednik drug Radivoj uz veliku pomoć svojeg tajnika (Kosić Ivana), a mora se istaknuti i razumjevanja gotovo svih jedinica lokalne samouprave sa otoka Krka uspio zadržati Antifašiste na okupu. Odlučno i uporno obilježavati značajne datume iz NOB i isticati zaslužne pojedince i institucije iz tih vremena. U tim godinama mnogo je spomenika  antifašističkim borcima i događajima iz 2. Svjetskog rata srušeno ili oštećeno. (Preko 3.000 u Hrvatskoj). Spomenici na otoku Krku na svu sreću ostali su gotovo nedirnuti, na tome iskrene zahvale tadašnjem rukovodstvu i članstvu i ponovno moramo istaknuti pozitivan stav jedinica lokalne samouprave. Manje štete koje smo imali na spomenicima zajedničkim  akcijama  dovodili smo u red bez većih problema.

Uz ovo malo podataka o aktivnosti i stavu je dovoljno da budemo zahvalni drugu Radivoju i njegovim najbližim suradnicima što su svoj mandat odradio savjesno i radno i sačuvali organizaciju za buduće naraštaje.

Drug Anton Radivoj rođen je 13. veljače 1922. god. u Garici na otoku Krk, kao najstarije dijete u obitelji Radivoj Antona i Marije (Justić). Osnovnu  školu završio je u Vrbniku, a srednju poljoprivrednu u Križevcima. Nakon školovanja umjesto odlaska na odsluženje vojnog roka upisuje se u školu za rezervne podoficire, tamo ga je zatekao početak aprilskog rata 1941. godine. Do konca 1941. i dio 1942. god. bio je u njemačkom zarobljeništvu. Nakon povratka iz zarobljeništva vraća se u rodni kraj i odmah se uključuje u narodnooslobodilački pokret na otoku Krku. Učesnik je mnogih akcija na otoku protiv okupatora, najprije Talijana, a kapitulacijom Italije protiv Njemaca i domaćih izdajica. Da nebi pao u ruke neprijatelju, koncem 1943. god. odlazi u jedinice na kopnu. Bio je u više jedinica (u Odredu Matija Gupca, u 8. Kordunaškoj diviziji, u 35. Diviziji i na kraju u 13. Diviziji). Rat završava u činu kapetana. Nakon rata zadržan je u JNA kao aktivni oficir. Službovao je u više mjesta i gradova u ondašnjoj Jugoslaviji. Najveći dio armijskog staža provo je kao nastavnik i šef katedre za atomsko-biološku zaštitu (ABH), u Beogradu završava i višu vojnu Akademiju. Karijeru završava u Institut za tehničku i medicinsku zaštitu kao samostalni istraživač. Umirovljen je u činu pukovnika 1978. god. Za svoj rad i hrabrost u ratu i poraću  odlikovan je brojnim  priznanjima i odlkovanjima, ističem: Medalja za hrabrost, Ordenima za hrabrost, Ordenom zasluge za narod, Ordenom za vojne zasluge i druga priznanja. Uz svoju vjernu  družicu Ljerku lakše je proživio svoj zahtjevan i težak vojnički i civilni  život.

Veliko mu hvala na svemu što je učinio za Antifašizam.



IN MEMORIAM: Ivan Linardić Jerin

 


Ivan Linardić Jerin od rane mladosti je bio ljevo orjentirana osoba odgojen u takvoj obitelji i okruženju, nikad ekstreman, uvijek na strani onima kojima treba pomoć, uvijek u prvim redovima kada nešto treba napraviti ili organizirati u svojoj sredini ili organizaciji. Uporan i odlučan kada se trebalo izboriti i ostvariti neku zamisao za boljitak sredine u kojoj živi i radi. Mnogo je aktivnosti koje bi ovdje trebalo nabrojiti a prostora je premalo pa da nabrojim samo nekoje po meni bitnije: Društveni dom u Bajčićima, aktivnosti u Udruzi zanatlija, lučica Čavlena, društveno politički radnik u prvim godinama nove države i dr.

Možda će netko drugi o tome pisati kojom prilikom, a ja ću preostali prostor iskoristiti da nešto napišem o aktivnostima Jerina vezano za antifašizam i njegov doprinos Antifašmu Šotovento. Ivan je rano postao članom naše Udruge a puno godina bio je predsjednik svoje Podružnice i član predsjedništva UABiA otoka Krka, gotovo do zadnjeg dana. U tom vremenu mnogo je aktivnosti koje su pokrenute i realizirane njegovom upornošću, a sve uz podršku i pomoć njegovih suradnika. No ono što je učinjeno na uređenju spomenika iz 2. Svjetskog rata po selima u njegovom kraju vrijedno je svake pohvale i divljenja. Bio je to smišljeni plan koji je realiziran iz godine u godinu pomalo i uporno. Kada se samo sjetimo na koje je sve načine pribavljao potreban novac, od pomoći DPZ, preko raznih obrtnika i poduzeća, ali sve je uredio i obnovio, i danas stoje ti spomenici na ponos Šotoventina i svih nas ostalih. Među svim tim uređenim spomenicima jednog treba istaknuti. Naime, po našem saznanju spomenik u Skrpčićima ističe se od ostali ne po ljepoti nego po tome što je na njemu urezano ime jednog poginulog branitelja iz Domovinskog rata po našim saznanjima u to vrijeme jedini takav spomenik na području cijele Hrvatske. Ne treba ni spominjati da i uz ovu akciju uz druge učesnike treba istaknuti Jerina Ostaju nam u trajnom sjećanju organizirane Skupštine njegove podružnice, ili organizacije centralnih proslava povodom značajnih datuma ili obljetnica iz naše povjesti.

Bilo bi nepošteno a u svemu ovome ne spomenut i njegovu obitelj a posebno suprugu koja je uvijek bili uz njega, iako često oštećeni zbog njegove odsutnosti iz krugu obitelji, da ne spominjem matrijalni i ostali  trošak koji je nenaplativ.

Dragi Ive premalo sam napisao o Tebi i tvojem radu, ali se nadam da i ovo malo će onima koji pročitaju pobuditi sjećanja na Tebe. Dijelim mišljenje sa mnogima našim zajedničkim prijateljima da ćeš ostati u ljepoj uspomeni ne samo članovima Udruge nego i brojnim Tvojim Šotoventinima.

Hvala ti na svemu, Antifašisti otoka Krka.


Ažurirano ( Subota, 10 Lipanj 2017 13:15 )
 
free poker
Designed by Frisd.hr